Bitanga i princeza (Bijelo dugme)
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
| Bitanga i princeza | ||
|---|---|---|
 |
||
| LP Bijelog dugmeta | ||
| Izdat | 1979 | |
| Produciran | 1979 | |
| Žanr | Rock | |
| Dužina | 32:43 | |
| Izdavač | Jugoton | |
| Producent(i) | {{{Producent(i)}}} | |
| Kritike | ||
|
||
| Diskografija Bijelog dugmeta | ||
| Koncert kod Hajdučke česme (1977) |
Bitanga i princeza (1979) |
Doživjeti stotu (1980) |
Bitanga i princeza je četvrti studijski album grupe Bijelo dugme iz 1979. godine u izdanju diskografske kuće Jugoton.
Sadržaj |
[izmijeni] Lista pjesama
- "Bitanga i princeza" (3:46)
- "Ala je glupo zaboravit' njen broj" (3:53)
- "Ipak, poželim neko pismo" (4:29)
- "Kad zaboraviš juli" (4:29)
- "Na zadnjem sjedištu moga auta" (3:56)
- "A koliko si ih imala do sad" (4:18)
- "Sve će to mila moja prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš" (7:49)
- Tekst i muzika - Goran Bregović.
[izmijeni] Članovi grupe
- Željko Bebek - vocal
- Goran Bregović - gitara
- Điđi Jankelić - bubnjevi
- Zoran Redžić - gitara
- Vlado Pravdić - keyboard
[izmijeni] Saradnici
- Dubravko Majnarić - glavni i odgovorni urednik
- Neil Harrison - producent
- Vojno Kundić - urednik
- Maja Odžaklijevska - prateći vokal
- Slobodan Marković - sintisajzer
- Ranko Rihtman i Vojkan Borisavljević - aranžman za filharmoniju
- Ivan Ivezić - omot
- Chris Blair - rezao ploču
[izmijeni] Lirika
[izmijeni] "Bitanga i princeza"
Luda noć... Ja sam momak na lošem glasu u ovom gradu, A ko si ti? A ona kaže... Luda noć... Ja sam bila mamina princeza sve do sad, I ne znam šta mi bi. Tebe traže, ponoć je već, Tebe traže, šta će tata reć? Ne ne ne Bitanga i princeza - par? Ooo, ne ide to Sviće dan... Ja sam momak na lošem glasu u ovom gradu, Moraš poć... Ma neka je dan... Još bih malo bila s tobom, baš si dobar, Još jednu noć. Al' tebe traže jutro je već Tebe traže, šta će tata reć? Ne ne ne Bitanga i princeza - par? Ooo, ne ide to Rek'o sam joj da sam sit I princeza i svih drugih prevarenih žena, A i nje. Rek'o sam joj da ću otić', Otić' iz ovog smiješnog grada I da me pusti da spavam.
[izmijeni] "Ala je glupo zaboravit' njen broj"
Ja nikad ne zaboravljam
I dobro pamtim tuđe, a i svoje,
Ali sam glup da zapamtim njen broj.
Ja nikad ne zapisujem,
Šta mi je danas?
E, ala je glupo zaboravit njen broj.
I vrtim,
I opet vrtim, i opet đon.
I vrtim, taj prokleti telefon
A što ne bi ona nazvala?
I ona ima ovaj glupi stroj,
Možda ni ona ne pamti moj broj.
I onda mislim nije loša stvar,
A i što moram javit se baš njoj?
Možda je najbolje zaboraviti broj.
I vrtim,
I opet vrtim, i opet đon.
I vrtim, taj prokleti telefon...
308-208
302-202
307-201...(halo) 1 ('alo) 111 ('aloooo)
Heeej.
[izmijeni] "Ipak, poželim neko pismo"
Nisam te izgleda volio mnogo, Sve je po starom al' više nisam tvoj. I nije mi važno s kime noćas Slušaš ovu pjesmu i plačes li. Ipak poželim neko pismo, Ipak mada zajedno nismo. Piši, piši ko nekad dva-tri reda, Piši, znam da je gužva i da nećeš stići, Piši, opiši mjesta gdje nas dvoje skupa Nikada nećemo ići. Ti si zadnji romantik na ovom svijetu Što se sporo kreće i čeka raj. Malo si samo promijenila glumce, Al' isti je komad, isti zaplet i kraj. Ipak poželim neko pismo, Ipak mada zajedno nismo. Piši, piši ko nekad dva-tri reda, Piši, znam da je gužva i da nećeš stići, Piši, opiši mjesta gdje nas dvoje skupa Nikada nećemo ići.
[izmijeni] "Kad zaboraviš juli"
Kad zaboraviš juli, I kad, Sve se desi i prođe... Tada bih da te sretnem. I nećeš srećna bit', slutim, Jer su anđeli i đavli, I narcis i grijeh, Potrebni za smijeh. Kad zaboraviš juli, Tek tad, neki hotel, neki grad, Pričaćeš, kao nekad Jer, kad me ne bude, Tek tada ćeš znat' Da su i hljeb i vino, I noć i dan, Potrebni za san Reći ćeš, sve ide. Reći ćeš, a lagaćeš Kasno je sad, Kasno za sve. Nemam volje, A nemam ni snage da se mijenjam
[izmijeni] "Na zadnjem sjedištu moga auta"
Gnjave kina i kafane, Male droce šatro dame, I gnjave (ne ne) Svega preko glave. (ne ne ne) A ona, išla bi negdje da obuče finu novu haljinu, Kako stvarno (ne ne) Izgužvana stalno. (ne ne ne) A ja joj kažem, ne budi luda, Biće nam bolje sto puta Na zadnjem sjedištu moga auta Oooooooo Dosta cvrkuta i pejzaža, Već je postalo sve gnjavaža, A i mravi, (ne ne) Gnjave me u travi. (ne ne ne) A ona, išla bi negdje, da je ptice bude, Gdje su livade, I mirišu trave, (ne ne) I neba se plave. (ne ne ne) Ma srce moje, ne budi luda, Biće nam bolje sto puta Na zadnjem sjedištu moga auta Oooooooo (pa da) Životi gnjave, smrti gnjave, Mrzim priče, šuplje glave, I mudrace, (ne ne) Uvijek iste face. (ne ne ne) A ona, išla bi negdje gdje se igra da se izigra, I da me ljubi (ne ne) Kad ne vide drugi (ne ne ne) A dušo moja, ne budi luda, Biće nam bolje sto puta Na zadnjem sjedištu moga auta Oooooooo (pa da)
[izmijeni] "A koliko si ih imala do sad"
Stani, stani i ne kvari sve, Zagrli me ili radi bilo šta, Al' ćuti molim te. Stani, stani, neću da znam Šta ti znači ime neko, Neka stara pjesma, neki dan. Pusti to... ni otrov, ni lijek, Osim toga ovo je dvadeseti vijek. Stani, stani, saznaću i sam, Bez veze je da čeprkam Stvari koje bole. Ja ih znam. Stani, stani, nemoj mi reć', Šta me briga šta je bilo Kad je bilo već Pusti to... ni sreća, ni par, Al' reci, a koliko si ih imala do sad Nije ljubomora, Nije ljubomora, Nije ljubomora. Ipak reci, a koliko si ih imala do sad?
[izmijeni] "Sve će to mila moja prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš"
Sve će to, o, mila moja, Prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš. I dvije će pokisle ptice Sa tvoga oka prhnuti na jug. Nijedna suza, nimalo volje, Nijedna slutnja, ni glas. A moglo je bolje. Reći ćeš: "Malo je tužno, A on je bio kopile i jad". I staćemo goli i sami Pred ovo ledeno nebo i mrak. Miriše pelin, pusto polje, Ocvale ruže i med. A moglo je bolje. Gdje? Pokaži mi. Gdje? kad tužne sudba ne voli. I čime od svijeta da se braniš? Kao ruža? Sa dva smiješna trna? Ili snom? Uzalud, uzalud, sve je protiv nas.
