Anatole France

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Anatole France

rođen:	16. april, 1844. Pariz, Francuska
preminuo:	12. oktobar, 1924. Saint-Cyr-sur-Loire, Francuska

Anatole France (Pariz, 16. april 1844. - Saint-Cyr-sour-Loire, 12. oktobar 1924.), pravo ime Jacques Anatole François Thibault, francuski književnik

Rođen u obitelji poznatog pariškog knjižara, rano ulazi u svijet knjiga, među kojima će kao književnik i bibliotekar provesti sav svoj život. Alfred Dreyfusova afera, u kojoj se oštro založio za reviziju procesa, znači prekretnicu u njegovu životu i stvaranju - izlazi iz knjiške izolacije, pristupa socijalistima i prelazi na ideološki angažiranu književnost.

U prvom radoblju svog književnog rada France je prije svega estet i deletant, te objavljuje stihove u duhu Parnasa, impresionističke kritike i romane, u kojima, bez obzira tretira li suvremenu ("Zločin Silvestra Bonnarda", 1881.) ili historijsku tematiku ("Thais", 1890, "Pečenjarnica kraljice Pédauque", 1893. i dr), dominira skepticizam i esteticizam.

Nakon Dreyfusove afere daje oštru društvenu kritiku u "Suvremenoj historiji" i u nizu filozofsko-satiričkih romana ("Otok pingvina", 1908, "Bogovi žeđaju", 1912., "Pobuna anđela", 1914.). Napisao je i nekoliko djela autobiografskog karaktera ("Knjiga moga prijatelja", 1885., "Mali Pierre", 1918. i dr.).

Mada nije nikad postigao široku popularnost, France je bio jedan od najistaknutijih književnika na razmeđu stoljeća i glas svijesti svoje generacije, a skepticizmom, duhovitošću i ironijom, rafiniranim smislom za ljepotu i izvanrednim stilom, privlači i danas intelektualnu književnu publiku.

Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost za 1921. godinu.