Afrodita
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Afrodita, kći Zeusa i Dione. Božica ženske ljepote i ljubavi, najomiljenija među svim bogovima. U njezinoj se pratnji nalaze Harite i njezin sin Eros, bog ljubavi. Posvećeni su joj mirta, ruža i jabuka, a od životinja, golub.
Za Afroditu su vezani mnogi mitovi ponikli u raznim mjestima Male Azije i Grčke. Jedan od najpoznatijih je onaj o lijepoj Heleni i trojanskom kraljeviću Parisu: kada je prilikom vjenčanja Peleja i Tetide boginja Irida bacila zlatnu jabuku s natpisom "Najljepšoj". Zbog nje su se posvađale Hera, Atena i Afrodita, pa je Zeus odlučio da Paris presudi u tom sporu. Zaveden Afroditinim pričama o čarobnoj ljepoti Helene i obećanjem da će mu pomoći da je osvoji, Paris je zlatnu jabuku dosudio njoj. Omica Helene iz Sparte izazvala je međutim, poznati "Trojanski rat" i propast Troje. Drugi govore kako je Afrodita pretvorila Sirene u ptice zato što iz djevičanskog ponosa nisu htjele da se podaju ni bogovima ni ljudima. Afrodita se nikada nije odvajala od svog čarobnog pojasa, čija se moć sastojala u tome da se svako zaljubi u onu koja ga ima na sebi, zato i njenih ljubavih doživljaja ima toliko u grčkim mitovima. Žrtve njenih čari bili su i bogovi i smrtnici: Ares, Dioniz, Hefest, Posejdon i mnogi drugi. Afrodita je bila udata za boga Hefesta; i s bogovima i sa smrtnicima je izrodila mnogo djece. Mit o Afroditi je i u književnosti, naročito antičkoj, bio predmet umjetničke obrade. To se posebno odnosi na homerske epove i antičku dramu i liriku: Homer u epovima Ilijada i Odiseja pjeva o njoj u više prilika: Kada Paris izlazi na dvoboj Menelaju; pošto je trojanskog kraljevića Menelaj nadvladao, spremao se da mu zada posljednji udarac mačem, Afrodita je u tom trenutku Parisa obavila gustim oblakom magle i odnijela ga sa bojnog polja.
Također, Homer opisuje kada je Afrodita posudila majci Heri čarobni ljubavni pojas i tako ljubavlju omamljuje Zeusa.
