Kum (1972)
Izvor: Wikipedija
| Kum | |
|---|---|
| The Godfather | |
 |
|
| Redatelj | Francis Ford Coppola |
| Scenarist | Mario Puzo (knjiga), Francis Ford Coppola |
| Glavne uloge | Al Pacino, Marlon Brando, James Caan |
| Godina izdanja | 1972. |
| Trajanje | 175 minuta |
| Država | SAD |
| Jezik | Engleski |
| IMDb profil | |
"Kum" (eng. “The Godfather”) je slavna američka kriminalistička drama iz 1972. koju je režirao Francis Ford Coppola, a koja je ekranizacija istoimenog romana kojeg je napisao Mario Puzo. Film govori o kronikama obitelji mafijaša te je postao vrlo utjecajan i smatra se jednim od najboljih filmova svih vremena. Na siteu IMDb.com se stalno nalazi na 1. mjestu na listi 250 najboljih filmova svih vremena. Kasnije su snimljena 2 nastavka; “Kum 2” i “Kum 3”.
Sadržaj |
[uredi] Filmska ekipa
Režija: Francis Ford Coppola
Glume: Al Pacino (Michael Corleone), Marlon Brando (Don Vito Corleone), James Caan (Sonny Corleone), Robert Duvall (Tom Hagen), Diane Keaton (Kay Adams), Talia Shire (Connie Corleone Rizzi) i dr.
[uredi] Radnja
New York, 1945. Don Vito Corelone, najutjecajniji mafijaš grada, organizira svadbu za svoju kćerku Connie a stotine gostiju su se odazvale pozivu. Dok se zabava odvija, Vito potajno razgovara sa kolegama koji ga mole za razne usluge – među njima i jedan čovjek koji ga moli da kazni silovatelje njegove kćerke - , a on im obečava pomoči ako mu zauzvrat jednog dana uzvrate bilo kojom uslugom. Na svadbi su i njegovi sinovi Sonny, Fredo i svojevoljni Michael, koji se je upravo vratio iz rata i koji ne želi imati puno posla sa mafijaškim poslovima svoje obitelji. Svojoj djevojci Kay govori: “To je moja obitelj, Kay. Ali to nisam ja”. Jednog dana imućni diler heroina Virgil Sollozzo iz organizacije Tattaglia zamoli Vita za politički imunitet i milijune dolara financiranja kako bi mogao izvesti masovnu distribuciju droge. No Vito ga odbije jer ne želi imati nikakve veze sa drogom. Nakon toga Virgil izvede atentat na Vitu, no ovaj preživi, čime Sonny zaprijeti sa otvorenim ratom sa Tattaglijama. Michael je htio posjetiti svojeg oca u bolnici, ali je primjetio da nikoga tamo nema pa je upozorio svoju obitelj te se odlučio po prvi put aktivno uključiti u njihove poslove; pri “mirovnom sastanku” sa Sollozzom i njegovim tjelohraniteljem McCluskeyem izvrši atentat na obojicu u restoranu te završno pobjegne na neko vrijeme u Italiji. U međuvremenu Sonny stupi u sukob sa Carlom jer je ovaj tukao njegovu sestru Connie, pa ga je istukao. Kada ga je Sonny drugi puta htio istuči, pao je kao žrtva atentata. Prije nego što je Vito preminuo od starosti, zadužio je Michaela kao novog poglavara obitelji. I usitnu, Michael se ispostavi kao još žešči poglavar od oca pošto završno likvidira sve suparnike na krštenju svojeg dijeteta.
[uredi] Nagrade
- 5 osvojena Zlatna globusa (najbolji film, režija, scenarij, glavni glumac Marlon Brando, glazba) i 2 nominacije (najbolji glavni glumac Al Pacino, sporedni glumac James Caan)
- 3 osvojena Oscara (najbolji film, scenarij, glavni glumac Marlon Brando) i 8 nominacija (najbolja režija, sporedni glumci Al Pacino, Robert Duvall i James Caan, kostimi, montaža, glazba, zvuk)
- Osvojena BAFTA (najbolja glazba) i 4 nominacija (najbolji glavni glumac Marlon Brando, sporedni glumac Robert Duvall, nova zvijezda Al Pacino, kostimi)
[uredi] Zanimljivosti
- Uloga Michaela je ponuđena raznim glumcima koji su je odbili. Među njima su bili: Jack Nicholson, Dustin Hoffman, Warren Beatty i Martin Sheen.
- U sceni krštenja dijeteta na kraju, malu bebu „glumi“ Sofia Coppola, kćerka redatelja koja je tada bila stara samo par mjeseci.
- Sergio Leone je odbio ponudu režirati film.
- Orson Welles i Laurence Olivier su također bili u pregovorima da glume Don Vita Corleonea.
- Prisustvo naranča u sva tri filma predstavlja loš znak u priči; primjerice, u sceni u kojoj Don Vito kupuje naranče u gradu, postane žrtvom atentata.
[uredi] Teme i analiza
Glavna tema u filmu je zapravo - obitelj. Za Don Vita Corleonea ništa nije toliko važno kao obitelj. On je vrhovni vođa mafije, no riječi "mafija" ili "gangsteri" se nikada ne izriču. On je zahtijeva novac za svoje usluge, samo lojalnost i prijateljstvo. Oni koji su mu lojalni su dio njegove obitelji. Carlo su u uvodu filma udaje za Don Vitovu kćerku Connie, ali ipak ne postaje dijelom obitelji. Tom Hagen je usvojeni sin i nije krvno povezan sa Don Vitom, ali je ipak dio obitelji. Čak i ako se bave nelegalnim poslovima, za njih uvijek postoje neke etičke granice, poput u sceni u kojoj on odbija financirati prodaju heroina jer se protivi drogi. Isto tako nikada se ne slika bez svojeg sina Michaela jer zna da će ovaj tako biti zapamćen. I sama kontrola je vrlo važan lajtmotiv priče - Sonny nikako ne može kontrolirati svoje agresivno ponašanje a Fredo nije osobito bistar pa bi i sam mogao biti kontroliran, stoga je samostalni Michael Don Vitov najdraži sin - on kontrolira svoje događaje, želje i okolinu. Iako se je Michael dugo opirao postati dijelom mafijaških poslova svoje obitelji, odbijajuči determinirani način života koji se od njega očekuje, na kraju ipak nije izbjegao svojoj sudbini te je postao nasljednik svojeg oca i njegovih poslova.
[uredi] Kritike
Kritičari su gotovo jednoglasno hvalili film. U svojoj recenziji "Kuma" Dragan Antulov je napisao: "Filmska poduzeća su bila spremna eksperimentirati i dati filmskim autorima slobodnu volju oko njihovih projekata. Jedan od takvih autora bio je i Francis Ford Coppola, koji je napravio jedan od najintimnijih, a istodobno i univerzalno najprivlačnijih filmova svih vremena; film koji je zaslužio svoj kultni status jer je istodobno zadovoljio visoke standarde umišljenih kritičara i jednostavne potrebe obične publike. Veličina ovog filma se ne naslučuje samo po uspjehu koji ga je slijedio posljednjih četvrt stoljeća; ona je još jasnija po seriji referenci, imitacija i skrivenih poruka stvorenih od Coppolinih kolega kroz zadnjih par godina. Skoro svaka scena je pamtljiva, ali za neke najupečatljivija je ona na početku - u tamnoj sobi, Bonasra, talijanski mrtvozornik, moli Don Vita za uslugu...Poruka "Kuma" se može prevesti na sve svjetske jezike i provesti na ostale sustave u različitim vremenima i mjestima. Film opisuje istodobno i društvo i pojedince koji su izgubili svoju slobodu jer su bili nesigurni i nespremni za odgovornost; isto kao što su se talijanski imigranti morali oslanjati na mafiju da bi premostili poteškoče novoga svijeta, tako se i Michael mora prisilno pridružiti obitelji jer on, usprkos svom svojem trudu, ne može živjeti u nesigurnom svijetu izvan sjene svojeg oca".
Matt Easterbrook je zaključio: "Coppola je bio zadužen da režira ono što se mislilo da će ispasti samo jedan od mnogih jeftinih gangsterskih filmova, no završio je režiravši jedan od najvećih epova svih vremena" a Margaret A. McGurk: "Ako vam je imalo stalo do filmova, učinite si veliku uslugu i pogledajte jedan autentičan filmski klasik". Scott Nash je samo utvrdio: "Kako napisati recenziju za najbolji film ikada snimljen? Što se može reči nešto što nije bilo rečeno milijun puta prije u novinama i na internetu? Postoji li klišej koji nije bio iskorišten i kompliment koji nije bio upotrijebljen? Ima li se išta originalno reči o "Kumu"?"
Arsen Oremović, kritičar Večernjeg lista, je također hvalio film: "Umjesto eksploatacijskog krimića, Coppola je mafijaškoj obitelji Corleone dao epske proporcije i stvorio jedan od najboljih filmova svih vremena. Njegov portret mafije jest monumentalan, ali nije romantiziran, a još manje glorificiran. Priču je smjestio u melodramski, tragično intoniran okvir, prikladan krhkosti, razapetosti, licemjerju i dvoličnosti svijeta u kojem je odanost najveća vrlina, a izdaja najveća mana. U maestralnoj uvodnoj sekvenci svadbenog slavlja kćeri mafijaškog bossa Dona Corleonea, koja nam lukavo predstavlja sve junake u priči, u dvorištu se pjeva i pleše, a istodobno Corleone prima u svojem uredu ljude koji ga mole za pomoč. "Kum" je prepun takvih preciznih narativnih i režijskih rješenja koji bez puno filozofije objašnjavaju likove i njihove svijetove".
[uredi] Vanjske poveznice
| Prethodnik: | Oscar za najbolji film 1972. |
Nasljednik: |
| Francuska veza | Žalac |
|
1927.–1929. • Krila • Svitanje • Broadwayska melodija |
