Francuska revolucija

Izvor: Wikipedija

Francuska je prije revolucije bila apsolutna monarhija s kraljem na čelu i feudalna država po ustroju društva. Društvo je bilo podijeljeno u tri staleža:

• 1. svećenstvo,
• 2. plemstvo,
• 3. građanstvo, seljaštvo i ostali.

Svećenstvo i plemstvo su bili privilegovani neradnici koji su cinili 2% od ukupnog broja stanovnika, dok je najbrojnije bilo francusko seljaštvo (90%) i buržoazija i radništvo-8%.

Budući je gospodarska politika Francuske bio kameralizam (što znači da se količina novca u državi zadržavala punjenjem državne blagajne), to je u pravilu značilo su porezi kojih su prva dva staleža bila oslobođena, bili nametnuti trećem, ionako najsiromašnijem staležu.

U to je doba francuski kralj bio Louis (Luj) XVI. koji je zbog čestih ratova, novčane pomoći američkim državama u borbi za oslobođenje i brojnih drugih troškova toliko iscrpio državnu riznicu da je 1788. godine proglašen bankrot.

Kralj je tada, nakon 175 godina bio primoran ponovno sazvati Skupštinu državnih staleža. Zastupnici izabrani na izborima širom Francuske sastali su se 5. svibnja 1789. u Versaillesu. Svakom je staležu bio osiguran jednak broj mjesta, što je vladajućim staležima automatski davalo natpolovičnu većinu, pa se treći stalež pobunio zahtjevom za glasanje po zastupnicima, a ne po staležima kako je bilo određeno.

Nakon očekivane negacije zahtjeva, treći je stalež odbacio staleški red i proglasio se Narodnom skupštinom. Skupština je 20. lipnja potpisala Prisegu na loptalištu, kojom se obvezala na zasjedanja sve dok država ne dobije ustav. Po pridruživanju nekih predstavnika plemstva i svećenstva, kralj je bio primoran dopustiti rad Narodne skupštine koja se ubrzo proglasila Narodnom ustavotvornom skupštinom zbog namjere izrađivanja ustava.

Pod pritiskom dvaju vladajućih staleža i gubitka utjecaja, kralj je sazvao vojsku za napad na skupštinu. Čuvši za to, naoružane pariške mase jurišom su osvojile tvrđavu Bastille, kraljevski zatvor i simbol starog poretka. U spomen tog događaja i dan danas se 14. srpnja u Francuskoj slavi kao Dan republike.

Uskoro je ustavotvorna skupština ukinula feudalne povlastice i davanja seljaka čime je stari poredak bio zauvijek srušen, a donesena je i Deklaracija o pravima čovjeka i građanina, jedan od temeljnih dokumenata u povijesti ljudskih prava.

Nedugo zatim crkva je sekularizirana, a njena su imanja proglašena državnim dobrom (prodajom tih imanja vlast je pokušala riješiti državnu krizu). 3. rujna 1791. proglašen je prvi francuski Ustav kojim je Francuska postala građansko-demokratska ustavna monarhija sa strogom podjelom vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku. Na čelu države i dalje je bio kralj, ali sada ograničen u vladavini. Zakone je donosila ustavotvorna skupština preimenovana u Zakonodavnu skupštinu, dok je kralj imao pravo veta i izvršnu vlast. Francuska je podijeljena u 83 departmana, cehovi su ukinuti i time je omogućen slobodan razvoj obrta, industrije i trgovine. Seljaci su postali zakupnici zemlje na kojoj su radili, a biračko pravo dano je punoljetnim muškarcima s imovinom određene vrijednosti.

Među pristašama revolucije razvilo se idejno podvojenje, pa tako razlikujemo žirondince, umjerene demokrate iz pokrajine Gironde, i jakobince, ekstremne radikale koji su se okupljali u samostanu Sv. Jakova.

Maximilien Robespierre bio je vođa jakobinaca koji su 2. lipnja 1793. izvršili državni udar i uspostavili diktaturu. Vodili su državni teror do 27. srpnja 1794. kada su svrgnuti s vlasti u korist žirondinaca.
Nedovršeni članak Francuska revolucija koji govori o povijesti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.