Platon
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Platon je pripadao ontološkom razdoblju antičke grčke filozofije, a spada i u objektivni idealizam; on je idealistički utopista.
Sadržaj |
[izmijeni] Život
Platon (427-347.p.n.e.) je rođen u Atini u aristokratskoj porodici. Bio je, za to vrijeme, svestrano obrazovan. Pravo ime mu je Aristokle, a ime Platon je dobio po grčkoj riječi platis, što znači širok, plećat. Kada je upoznao Sokrata bio je očaran njegovom mudrošću i postao je njegov najbolji učenik i prijatelj osam godina (do Sokratove smrti). Platon je ,poslije Sokratovog pogubljenja, bio razočaran u državu i nekoliko godina je putovao po Egiptu i južnoj Italiji. Godine 387. p.n.e. vraća se u Atinu i tu osniva svoju školu-Akademiju. Ona je dobila ime po mjestu gdje je Platon podučavao- u vrtu posvećenom mitskom heroju Akademu). To je vrijeme njegovog najplodnijeg rada kada je napisao svoja najznačajnija djela-dijaloge.
Postoje različiti podaci o tome koliko je sačuvanih dijaloga (29 ili 35 i 13 pisama).
[izmijeni] Razlika između Platonove i Aristotelove države
Platon je u svojoj "Državi" pokušao da formuliše apsolutno najbolju državu, dok je Aristotel uočio da ne postoji apsolutno najbolja država već samo relativno najbolja država u odnosu na postojeće stanje. Platonova idealna država ima tri staleža (filozofi, vojnici, robovi), dok Aristotelova ima dva staleža i to: upravljački stalež i stalež robova. Aristotel je pogrešno formulisao početnu premisu o robovima a to je da su oni takvi po svojoj prirodi, dok su u stvarnosti oni takvi zato što ih takvim čini društvo. U samoj toj tvrdnji Aristotel je formulisao i rasnu teoriju društva.
Aristotel je bio realniji od Platona iz razloga što se zalagao za državu po uzoru na Atinu. On je proučavao postojeće ustave grčkih država i iz njih izvlačio zaključke. Aristotel je, također, državu prikazivao u organicističkom obliku.
Više o Platonovom pogledu na državu pročitajte u članku o Platonovom djelu Država.
[izmijeni] Gnoseologija
Platonovo učenje o spoznaji se bazira na njegovom idealističkom tumačenju svijeta. Ona je, prije svega, racionalistička, jer svijet ideja jedno mišljenjem možemo spoznati. Materijalni svijet spoznajemo čulima, ali to nije prava spoznaja.
U teoriju spoznaje Platon uključuje i svoju "teoriju sjećanja". Govorio je da metodom dijalektike, dijaloga mi trebamo podstaći dušu na sjećanje svijeta ideja u kome je boravila prije ulaska u tijelo. Zbog toga u ovom svijetu mi ne spoznajemo ništa novo- to je samo sjećanje.
Također, tvrdio je da u materijalnom svijetu mi vidimo samo sjene svijeta ideja. To je Platon opisao u svojoj poznatoj slici pećine u djelu Država. Naime, Platon je opisao čovječanstvo kao grupu ljudi u mračnoj pećini. Iza njih je otvor iz kojeg dolazi svjetlost. Ta svjetlost baca sjenke prema zidu u koji ljudi gledaju. Kako napolju ljudi možda nose neke stvari (kutije na primjer), sjene koje su na zidu daju ljudina pogrešan utisak o vanjskom svijetu- ljudi sa kockastim glavama (nepoznavanje svijeta ideja). Ponekad se neko iz grupe odvoji i izađe napolje, međutim, jaka svjetlost ih zaslijepi (radi tame u kojoj su živjeli) i oni u strahu trče nazad u pećinu.
[izmijeni] Etika i politika
Po Platonu etički ideal je postići vrlinu, a ona se zasniva na znanju. To je težnja ka ideji dobra kao vrhunskoj vrijednosti. Ideja dobra se ne može ostvariti samo u pojedincu nego istovremeno u zajednici, odnosno u državi.
Tako je njegovo etičko učenje povezano sa učenjem o idealnoj državi. Idealna država se zasniva na podjeli rada, zato ona treba da ima tri staleža:
- Stalež proizvođača (zanatlije i zemljoradnici)
- Vojnici koji brane državu-vrlina hrabrosti
- Filozofi- vladari koji svojom mudrošću vode državu.
Staleži se ne trebaju mješati u poslove drugih staleža da bi se postigla maksimalna efikasnost. Država treba da obezbjedi pravdu za sve i da svoje građane uči vrlini dobru.
[izmijeni] Djela
Platonovo učenje možemo spoznati izvorno zahvaljujući tome što su njegova djela sačuvana u cjelini. Pisao je u obliku dijaloga što djela čini interesantnim pa se i danas rado čitaju. Skoro u svim djelima javlja se Sokrat kao ličnost. Neki historičari djele Platonova djela u tri faze (rani, srednji i pozni period):
Rani period:
- Harmid
- Lahet
- Hipija Minor
- Ijon
- Protagora
- Sokratova odbrana
- Eutifron
- Menon
- Kratil
- Kriton
- Gorgija
- Hipija Major
- Lisid
- Meneksen
- Eutidem
Srednji period:
- Fedon
- Fileb
- Država
- Gozba
- Tetet
Pozni period:
Djelo Sokratova odbrana opisuje Sokratovu kritiku tadašnje države i njegov odnos prema smrti. Ovo djelo je dramatizovano kao pozorišni komad.
[izmijeni] Također pogledajte
[izmijeni] Vanjski linkovi
- djela sa Projekta Gutemberg
- Platonova djela
- Razlike između Platonove i Aristotelove države