Mostar
From Wikipedia
Mostar je grad u Bosni i Hercegovini, kulturno i privredno središte Hercegovine te upravno sjedište Hercegovačko-Neretvanskog kantona. Ime je dobio po čuvarima mostova ( mostarima ), na obalama rijeke Neretve. Grad je poznat po čuvenom Starom mostu, izgrađenom u 16. stoljeću, kojeg su srušile snage HVO-a 9. novembra 1993., da bi nakon rata 2004. godine most ponovo bio izgrađen. Stari most je prvi kulturni spomenik u Bosni i Hercegovini koji se nalazi na UNESCO-voj listi zaštićenih spomenika kulture svijeta.
Grad je najveći urbani centar u Hercegovini i peti grad po veličini u Bosni i Hercegovini. Prema popisu iz 1991. godine imao je 75.865 stanovnika. Danas je broj stanovnika u samom gradu nešto manji i iznosi 64.301. U cijeloj općini, prema procjenama Zavoda za statistiku Federacije Bosne i Hercegovine iz 2003. godine, ukupno živi 105.448 ljudi. Od toga, 50.019 Bošnjaka, 50.929 Hrvata, 3.644 Srba, i 856 ostalih. Okolina Mostara je veoma naseljena, sa bogatim selima poput sela Potoci (2921 stanovnika 1991. god.), Vrapčići (3461 stanovnika 1991. god.), i Rodoč (4499 stanovnika 1991. god.).
Sadržaj/Садржај |
[edit] Historija
[edit] Predhistorijsko doba
Šire područje današnjeg Mostara bilo je naseljeno još u predhistorijskom vremenu, što potvrđuju brojna nalazišta (više od 150) iz neolitika, bakrenog, brončanog i željeznog doba. Među njima su naseljene pećine, grobovi, oružje, predrimski novac i sl. Uz stočarstvo i zemljoradnju u željeznom se dobu razvija i trgovina s okolnim središtima.
[edit] Rimsko doba
Za vrijeme rimske uprave područje su naseljavala ilirska plemena, a administrativno je pripadao dalmatinskoj provinciji. U to doba nastaju i ceste u dolini Neretve. Bazilika iz IV - VI stoljeća u Cimu (danas dio Mostara) vjerojatno je bila sjedište biskupije Sarsenterum, koja se nalazila na području današnje Hercegovine.
[edit] Srednji vijek
Novo razdoblje nastaje padom Rimskog carstva i doseljenjem Slavena. Tokom ranog srednjeg vijeka područje Mostara pripadalo je pokrajini Zahumlje (Hum). Unatoč vrhovnoj vlasti Franaka, ovi su krajevi imali određeni stupanj samostalnosti, posebice za kneza Mihajla Viševića (910. - 950.). Područjem su jedno vrijeme vladali Nemanjići, zatim bosanski ban, a tokom XIV - XV. stoljeća sve su snažniji humski knezovi. Jedan od njih - Stjepan Vukčić Kosača, koji je stolovao u Blagaju pored Mostara 1448. dobiva naslov hercega (odatle i naziv Hercegovina).
Osnutak grada Mostara vezan je uz izgradnju dviju kula/utvrda, sredinom XV stoljeća, vjerojatno u doba Hercega Stjepana. Utvrda na desnoj obali Neretve zvala se Tara, a na lijevoj Helebija. KULA HERCEGUSA je sagradjena neposredno uz kulu Taru.Sluzila je u odbrambene svrhe, a i za cuvanje nekadasnjeg viseceg drvenog mosta.Izgradjena je za vrijeme Herceg Stjepana,po kome je dobila i ime.
I prvi pisani spomen Mostara vezan je uz ove dvije kule: dubrovački izvještaj od 3. aprila 1452. opisuje kako se Vladislav Hercegović pobunio protiv oca Stjepana, otevši mu neke posjede. U izvještaju stoji: "ha preso quello di ... Blagay et do castelli al ponte de Neretva (uzeo je ... Blagaj i dvije utvrde na mostu na Neretvi).
Ime Mostar prvi se put pojavljuje u osmanskom popisu stanovništva iz 1468.-1469., a da se ono odnosi na naselje oko dviju kula na Neretvi jasno je iz jednog dokumenta sa sjednice vijeća Dubrovačke Republike 1474., što ga svrstava u relativno starija naselja Hercegovine. Od njega su stariji Blagaj (1297.) i Gacko (1176), koje se prvi put spominje kao glavno središte trgovačkih puteva, razvijenim zanatstvom i trgovinom. Predstavljao je glavno središte Hercegovine, Bosne i Zete.
[edit] Osmansko doba
Osmanlije su osvojile Mostar vjerojatno 1468. godine. U Mostaru je tada boravilo oko 35 osmanlijskih vojnika, kojima su podijeljeni posjedi, a zatečeni stanovnici su postali kmetovi. Isprva središte kajmakamluka, Mostar je zahvaljujući prometnoj važnosti prijelaza preko Neretve početkom XVI. stoljeća postao sjedištem hercegovačkog sandžaka. Godine 1566. dotadašnji drveni most zamijenjen je kamenim; odluci je doprinio administrativni i prometni razvoj grada.
U XVI i XVII stoljeću bilježi se intenzivno širenja grada. Krajem ovog razdoblja Mostar je imao oko 10.000 stanovnika. Grad se razvijao kao tipično osmanlijsko naselje, s karakterističnim stambenih četvrtima - mahalama, i trgovačkom četvrti - čaršijom. Tokom XVIII stoljeća došlo je do stagnacije i pada broja stanovnika.
Godine 1833. osnovan je poseban hercegovački pašaluk, sa sjedištem u Mostaru, na čelu s Ali-pašom Rizvanbegovićem, koji je dobio i vezirski naslov. Otvoreni su i konzulati nekih zemalja, poput Austrije, Italije, Rusije, Velike Britanije i Francuske. Prometnom značaju pridonijela je izgradnja ceste Mostar-Metković 1862.
[edit] Austro-ugarsko doba
[edit] 20. stoljeće
[edit] Vlada
[edit] Geografija
[edit] Klima
[edit] Privreda
[edit] Stanovništvo
Nacionalna struktura stanovništva općine Mostar po popisu iz 1991:
| 1991 | Mostar | % |
| Bošnjaci | 43.930 | 34,85 |
| Hrvati | 42.648 | 33,83 |
| Srbi | 23.909 | 18,97 |
| Jugoslaveni | 12.654 | 10,04 |
| Ostali | 2.925 | 2,32 |
| Ukupno | 126.066 | 100,00 |
[edit] Kultura
[edit] Sport
- FK Velež Mostar
- HŠK Zrinjski Mostar
[edit] Promet
[edit] Poznate ličnosti
- Adin Hebib, slikar
- Ahmed Glavović
- Aleksa Šantić, pjesnik
- Alija Kebo, pisac
- Almir Zalihić, pisac
- Blaž Slišković, trener
- Braća Fink
- Dražen Dalipagić, košarkaš
- Duško Bajević
- Džemal Bijedić, političar
- Džemal Hadžijabdić
- Emir Balić, nogometaš
- Enver Marić
- Franjo Vladić
- Haldun Leo Hrvić
- Himzo Polovina, pjevač
- Ibrahim Braca Dilberović
- Ico Voljevica
- Jasna Merdan
- Josip Jole Musa
- Meha Sefić
- Meho Kodro
- Mili Hadžiabdić
- Mišo Marić
- Mujaga Komadina
- Osman Đikić
- Peko Dilberović
- Pero Zubac, pisac
- Predrag Matvejević
- Safet Oručević
- Sejo Kajtaz
- Semir Tuce
- Senad Glavović
- Sergej Barbarez, nogometaš
- Sulejamn Sula Rebac
- Svetozar Ćorović, pisac
- Vahid Halilhodžić, trener
- Vasa Kisa
- Vladimir Ćorović
- Zdravko Grebo
