Marija Terezija Austrijska
Izvor: Wikipedija
Marija Terezija (Beč, 13. svibnja 1717. - Beč, 29. studenoga 1780.) češka, ugarska, dalmatinsko-hrvatsko-slavonska kraljica i austrijska nadvojvotkinja.
Marija Terezija bila je iz roda Habsburgovaca. Kad se sa 19 godina udala za lotaringijskog vojvodu Franju Stjepana, dinastija se otada nazivala Habsburg-Lothringen. Iz toga se braka rodilo 10 sinova i 6 kćeri. Budući da ju je pratio glas o sklonosti putenim užicima, govorilo se da se pretežan dio njezine djece rodio zahvaljujući kraljičinim ljubavnim pustolovinama s mladim i naočitim momcima s Vojne granice (povijesna znanost u potpunosti je odbacila ovakve tvrdnje). Iako su Mariju Tereziju još za života oslovljavali kao "carica", car Svetoga Rimskog Carstva bio je njezin suprug Franjo I. Od njihove djece sinovi Josip i Leopold bili su neposredni nasljednici prijestolja, a kći Marija Antoaneta zaglavila je pod giljotinom kao žena francuskog kralja Louisa XVI.. Za vladavinu Marije Terezije svojstvena su apsolutistička i centralistička nastojanja povezana s germanizacijom. U to vrijeme počinju i prvi sukobi Hrvata s Mađarima, a u njima se Marija Terezija na kraju priklanja Mađarima. U Hrvatskoj se od godine 1767. uvodi Kraljevsko vijeće, takozvani Consilium Regium, dakle hrvatska vlada neovisna o Mađarima, ali već nakon dvije godine podvrgava to vijeće ugarskom Namjesničkom vijeću, što je značilo da je Hrvatska podložna Ugarskoj. Oduzela je isusovcima školske poslove i cenzuru. S druge strane, torturu i parnice protiv vještica stavila je pod svoju kontrolu, što je ubrzo dovelo i do konačne likvidacije tog srednjovjekovnog krvavog naslijeđa. Nastojala je pod pritiskom novoga doba spriječiti prekomjerno iskorištavanje kmetova, određujući maksimum njihovih obveza prema gospodarima, tako da feudalac nije više smio tražiti od svojih podložnika namet prema vlastitom nahođenju, već se morao držati takozvanog hrvatsko-slavonskog urbara Marije Terezije. Uvela je opću školsku obvezu, tako da su sva djeca od 6-13 godina morala ići u školu. Poticala je razvoj manufaktura u Austriji, ali je tako priječila njihov razvoj u Hrvatskoj. Njezina je vladavina u nasljednim zemljama započela ratom na život i smrt. U razdoblju od 1740. do 1763. godine vodila je četiri rata koja su dovela do znatnih teritorijalnih gubitaka - prije svega Šlezije, ali i talijanskih zemalja. Svome je sinu Josipu II. ostavila u naslijeđe opomenu kako nikad ne smije zaboraviti da je bolji osrednji mir nego slavni rat. Reforma vojske, ostvarena 1748. godine, jedna je od velikih i dalekosežnih novina njezine vladavine. Ona je jasan dokaz jedne od najizraženijih osobina Marije Terezije, a na kojoj se zasniva njezino slavno državničko umijeće: uvijek se znala okružiti pravim savjetnicima i u pravom trenutku poslušati njihove savjete.
Uz podršku kraljice Marije Terezije barun Franjo Trenk osniva 1741.g. Trenkove pandure.
[uredi] Sažetak
- Na prijestolje došla pomoću Pragmatičke sankcije (1740.-1780.)
- 1740.-1748. godine rat za austrijsko nasljeđe
- imala je podršku Velike Britanije i Nizozemske, a ratovala je protiv Pruske, Francuske i Bavarske
- u ratu je poražena pa je Aachenskim mirom 1748. godine, Austrija je izgubila Šlesku koja je pripala Pruskoj
- predstavnica je prosvijećenog apsolutizma, i provodila je reforme: - u gospodarstvu, ukinula je unutarnje carine, gradila je ceste, otvara brojne škole, donosi urbare (zakone o kmetovima i seljacima)
