Kondenzator
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Električni kondenzator (u elektrotehnici samo kondenzator) je spremnik statičkog elektriciteta i energije kod kojeg u prostoru između dva električki nabijena vodljiva tijela postoji električno polje .
Karakteristična veličina kondenzatora je električni kapacitet (C) koji se izražava u faradima (F). Pošto je kapacitet od 1 Farada vrlo velik, kondenzatori koje susrećemo u praksi imaju mnogo manje kapacitete, reda veličine 1 pF – 10 mF.
U elektrotehnici i elektronici je kondenzator pasivni elektronički element, pa se zbog potrebe za velikim rasponom kapaciteta i drugih radnih svojstava (probojni napon, faktor gubitaka, tolerancija, dimenzije, temperaturna stabilnost) proizvode tehnološki različite vrste.
Za potrebe podešavanja promjenjivih oscilatornih kola izrađuju se kondenzatori promjenjivog kapaciteta, jer se, uz nepromjenjiv induktivitet, promjenom kapaciteta mijenja rezonantna frekvencija oscilatornog kola. Ovi kondenzatori mogu biti namijenjeni učestalom podešavanju kapaciteta (na primjer, za promjenu prijemne frekvencije u radio prijemniku) ili za jednokratno podešavanje rezonantne frekvencije oscilatornog kola – tada ih nazivamo polupromjenjivi- ili trimer-kondenzatori.
