Kondenzator

Izvor: Wikipedija

Različite vrste kondenzatora: višeslojni keramički, disk-keramički, višeslojni folijski, cjevasti keramički, polistirolski (aksijalni i radijalni), elektrolitski.

Električni kondenzator (u elektrotehnici samo kondenzator) je spremnik statičkog elektriciteta i energije kod kojeg u prostoru između dva električki nabijena vodljiva tijela postoji električnog polja .

Karakteristična veličina kondenzatora je električni kapacitet (C) koji se izražava u faradima (F). Pošto je kapacitet od 1 Farada vrlo velik, kondenzatori koje susrećemo u praksi imaju mnogo manje kapacitete, reda veličine 1 pF – 10 mF.

U elektrotehnici i elektronici je kondenzator pasivni elektronički element, pa se zbog potrebe za velikim rasponom kapaciteta i drugih radnih svojstava (probojni napon, faktor gubitaka, tolerancija, dimenzije, temperaturna stabilnost) proizvode tehnološki različite vrste.

Za potrebe ugađanja titrajnih krugova izrađuju se kondenzatori promjenjivog kapaciteta, jer se, uz nepromjenjiv induktivitet, promjenom kapaciteta mijenja rezonantna frekvencija titrajnog kruga. Ovi kondenzatori mogu biti namijenjeni učestalom podešavanju kapaciteta (na primjer, za promjenu prijemne frekvencije u radio prijemniku) ili za jednokratno podešavanje rezonantne frekvencije titrajnog kruga – tada ih nazivamo polupromjenjivi- ili trimer-kondenzatori.

Nedovršeni članak Kondenzator koji govori o elektrotehnici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.