Potres
Izvor: Wikipedija
Potres je endogeni proces do kojeg dolazi uslijed pomicanja tektonskih ploča a posljedica je podrhtavanje Zemljine kore zbog oslobađanja velike količine energije.
Jačina potresa ovisi o više čimbenika kao što su količina oslobođene energije, dubina hipocentra, udaljenosti epicentra i građi Zemljine kore. Njegov učinak može se iskazati pomoću Mercalli-Cancani-Siebergove ljestvice koja ima 12 stupnjeva a temelji se na razornosti i posljedicama potresa.
Postoji i Richterova ljestvica koja ima magnitudu od 0 do 9 i temelji se na mjerenju energije koja je oslobođena prilikom potresa. Znanost koja se bavi potresima naziva se seizmologija, no unatoč njenom napretku i novim saznanjima, teško je predvidjeti pojavu potresa i njegove posljedice.
Sprava koja se koristi za mjerenje i bilježenje potresa naziva se seizmograf a zapis koji ostaje je seizmogram. Kao vrste potresa treba navesti tektonske (90% slučajeva) – do kojih dolazi tektonskim gibanjem. Takvi su potresi najjači i zahvaćaju veća područja.
Zone tektonskih potresa vezane su uz gibanja litosfernih ploča i do njih dolazi zbog spreadinga ili subdukcije.
Tako imamo još i vulkanske potrese (7% slučajeva) koji prate erupcije vulkana i manjeg su dometa. Naslabiji i najmanjeg su dometa urušni potresi (3% slučajeva) koji nastaju urušavanjem materijala koji nadsvođuje podzemne šupljine ili odronom kamenja i klizanjem terena.
Potres nastaje u unutrašnjosti Zemlje, to mjesto nazivamo žarište. Točka u unutrašnjosti Zemlje gdje nastaje potres zove se hipocentar, a na površini Zemlje zove se epicentar. Hipocentar može biti plitak, do dubine od 70km ispod površine Zemlje, najčešće u zonama razmicaja litosfernih ploča. Hipocentri mogu još biti i srednje dubine (70 do 300 ispod površine) te duboki ( 300 do 730km ispod površine Zemlje) a oni su najčešće u zonama subdukcije.
Potres se širi u valovima, a linije kojima na karti spajamo mjesta jednake jačine potresa nazivamo izoseiste.
Prema načinu i brzini širenja, potresi mogu biti s longitudalnim ili primarnim te sekundarnim ili transverzalnim valovima. Longitudinalni su najbrži i titraju u smjeru širenja, dok transverzalni izazivaju okomito titranje čestica i šire se samo kroz čvrstu građu. Drugi valovi uzrokuju kružno i vodoravno titranje te imaju najslabiji učinak.
Potresi s epicentrom na dnu mora izazivaju valove su tsunami koji mogu dosegnuti visinu i do 30m (Tsunami koji je pogodio otok Sumatru u Indoneziji)
Procjenjuje se da godišnje ima oko 900 000 potresa magnitude do 2.5 (do Richteru) a oni jači su rjeđi i pojavljuju se svakih 5 do 10 godina.
Zemlje u kojima se događa najviše potresa su Čile i Japan te Indonezija. Najizrazitija seizmička zona je u Pacifičkom vatrenom krugu (53% svih potresa) i u mediteransko-alpsko-himalajskom području (41%). Mirna ili aseizmička područja su u zonama starih planina i masa (Kanadski štit, Ruska ploča)
[uredi] Kronologija najjačih potresa
- 2005. - 27. svibnja - Potres koji je pogodio indonezijski otok Javu i stari kraljevski grad Yogyakartu. Prema dojavi američke seizmološke službe, epicentar potresa jakosti 6,2 stupnja Richterove ljestvice bio je 37 km jugozapadno od grada Yogyakarta u Indijskom oceanu. Prema prvim pocjenama poginulo je više od 5800 ljudi, a preko 20 000 njih je ozlijeđeno. Nakon potresa pojačala se i aktivnost vulkana Merapi.
- 2005. - Potres u Kašmiru u kojem je poginulo 90 000 a ozlijeđeno 110 000 ljudi.
- 2004. - Potres u Indijskom oceanu jedan od najjačih potresa ikad zabilježenih s jačinom od 9 stupnjeva po Richteru s epicentrom na obali Indonezijskog otoka Sumatre koji je pokrenuo velik cunami koji je odnio 300 000 života.
- 1976. - Potres Tangshan, najdestruktivniji potres modernih vremena, procjenjuje se da je u njemu stradalo oko 245 000 ljudi.
- 1556. - Potres Shaanxi, najsmrtonosniji potres u povijesti čovječanstva za koji se procjenjuje da je odnio 830 000 ljudskih života u Kini.
[uredi] Poveznice
[uredi] Vanjske poveznice
