Muhamed

Izvor: Wikipedija

Muhamed, punim imenom: Abu al-Qasim Muhammad Ibn Abd Allah Ibn Abd al-Muttalib Ibn Hashim (Meka, 12. travnja 570. - Medina, 8. lipnja 632.), utemeljitelj islama

Muhamed je po Islamu zadnji Božji poslanik i muslimani ga pišu kao Muhamed a.s. Islam inače, kao prethodne poslanike, ne samo da priznaje, nego i štuje i neke biblijske i novozavjetne poslanike, koji se u islamu smatraju poslanicima: od Adama (Adem), preko Noe (Nuha), Abrahama (Ibrahim), Mojsija (Musa); pa do samog Isusa Krista (Issa). Muhamed se je vjerojatno rodio 20. travnja 570 godine, u okolici Meke u plemenu Quraysh, poslije smrti svog oca Abdullaha (Abdale). Stoga je Muhamed ostao samo s majkom Aminom i djedom Abd al-Muttalibom. Kao mali, živio je van grada u pustinji, kao što je tad bio običaj u Arabiji. Kada je bio šest godina star, majka mu je umrla, a samo dvije godine kasnije umro mu je i djed. Njegov tetak Abu Talib ga je onda prihvatio i Muhamed je tad počeo živjeti s njim.

Po predaji, godine 610 Muhameda je u pećini blizu Meke posjetio Melek (anđeo). On mu je tada počeo ponavljati Božje riječi dok ih Muhamed nije zapamtio. Ovo su bile prve sure i tako je počeo Islam. Muhamed je brzo počeo širiti islamsku vjeru u Meki, gdje su Islam prvo prihvatili siromasi. Međutim, trgovci su se bojali da bi nova vjera štetila njihovom bogatstvu. Trgovci su se bogatili na račun vjernika koji su dolazili na poklonstvo u Ka'abu, ili Ćabu da se mole svojim bogovima, pred kamenom što ga je tu, po predaji, postavio još Abraham (Ibrahim) - ppo islamskoj tradiciji praotac Arapa i Židova, pa su trgovci pokušavali Muhameda istjerajti iz Meke. Međutim, dok ga je Abu Talib čuvao, nitko mu nije ništa mogao. Kad je Abu Talib umro 619 godine, stanje Muslimana i Muhameda u Meki se značajno pogoršava. Tako 622 godine Muhamed bježi iz Meke u Medinu zajedno s muslimanima. To je Hidžra, bijeg Muhamedov, kojim počinje muslimanska era. Hidžra je trajala od 9. rujna do 4. listopada 622 godine.

Medina u ta doba se je zvala "Jatrib". Samo četri godina ranije bio je građanski rat u gradu, između arapskih i židovskih plemena (dva židovska i jedno arapsko protiv jednog židovskog i jednog arapskog plemena). Tako arapski stanovnici Medine su se nadali da bi im Muhamed pomogao riješiti njihove rasprave. Muhamed je zbog toga napravio Ustav Medine, iz kojeg su donošenja bili isključeni židovski stanovnici, budući da je ovaj dokument pretpostavljao priznavanje Muhameda kao vjerskog autoriteta.

Kao 25-godišnjak upoznaje i ženi 40-godišnju bogatu udovicu Hatidžu (Khadijah), svoju prvu ženu, koja mu rađa šestero djece.

No uskoro slijedi rat s Mekom. Prva bitka je bitka kod Badra. Muslimani, sa samo 300 vojnika, pobjeđuju vojsku Meke koja je imala više od 800 vojnika. Međutim, malo više od godinu kasnije, Muslimani gube bitku kod Uhuda. Ipak poraz nije bio toliko velik, pa obje strane se pripremaju za konačnu odlučujuču bitku. Dvije godine kasnije, Meka pošalje 10000 vojnika na Medinu. Ipak, Muslimani pobjede bitku zahvaljujuči boljoj strategiji i pripremi. Tri godine kasnije, sa 10000 vjernika, Muhamed osvoji Meku. Ne ubije nijednog civila, niti forsira da prihvate Islam.

Poslije Hatidže Muhamed se ženio s još nekoliko žena, od kojih su sve bile udovice, osim njegove druge najpoznatije žene Ajše (Aisha) ali s njima nije imao djece. Neke od njegovih žena bile su i udovice, ili kćeri Muhamedovih neprijatelja, koji su poginuli u bitkama, koje je Muhamed vodio za prevlast u Arabiji (npr. kršćanska (koptska) robinja Mirjam, koja mu je rodila sina Ibrahima, koji je, međutim, umro u djetinjstvu).

Iz Meke Muhamed širi granice Islama i Islamske države. On inzistira da njegovi saveznici prihvate Islam, i tako je već pola Arabije dio Islamske države. Kad 630 godine dočuje o velikoj vojsci neprijateljskih država, Muhamed im krene ususret. S pobjedom Muslimana u ovoj bitci kod Hunayna, preostali djelovi Arabije koji nisu pod Muhamedovom kontrolom brzo prihvate savez s njim. Muhamed je umro (muslimanski: preselio na ahiret) 8. lipnja 632 godine. Za manje od deset godina on je ujedinio sav Arapski poluotok i udario temelje, te uspostavio, danas po brojnosti, drugu monoteističku religiju svijeta.