Herodot
Izvor: Wikipedija
Herodot (Ἡρόδοτος Ἁλικαρνᾱσσεύς; Halikarnas, Grčka, 484. p.n.e. - Turija, Italija, 424. p.n.e.) bio je grčki povjesničar prozvan ocem povijesti.
[uredi] Život
Rodio se u imućnoj obitelji. Smatra se ocem povijesti jer prvi nastoji provjeriti istinitost i vjerodostojnost podataka koje zapisuje. Nazivaju ga ocem povijesti, ali i ocem laži, budući da vjerodostojnost njegovih priča nije nikad potvrđena.
Bio je poznat kao logios koji je deklamirao priče (logoi). Putovao je Grčkom i pričao o bitkama, političkim indidentima i stranim zemljama, za što je bio i plaćen.
[uredi] Povijest (Historiai)
U djelu „Povijest” („Historiai”) zabilježio je povijest i običaje naroda istočne obale Sredozemlja, a njegov rad označava začetke povijesnog istraživanja. Bio je velik putnik - tijekom V. st. pr. Kr. obišao je Perzijsko kraljevstvo, Egipat, Libiju, Siriju, Babiloniju, Suzu, Lidiju, Frigiju, Bizantij, Trakiju, Makedoniju i Italiju. Sve što je vidio i doznao postalo je građa „Povijesti”.
U „Povijesti” on traži uzroke grčko-perzijskih ratova te opisuje nastanak i razvoj perzijske države, povijest Egipta, Feničana i grčkih kolonija u Maloj Aziji. Događaje je pripisivao volji sudbine koja ravna i bogovima i ljudima. Djelo je podijeljeno na 9 knjiga po devet muza, a prva je nazvana prema muzi Klio, zaštitnici povijesti. Pisano je novojonskim narječjem i sastoji se od preko 1500 poglavlja.
Prvih se šest knjiga bavi rastom Perzijskoga carstva, a posljednje tri knjige opisuju Kserksov pokušaj da osveti perzijski poraz nakon bitke kod Maratona i uključi Grčku u svoje carstvo. Djelo završava oko 479. p.n.e., nakon što su Perzijanci pretrpjeli poraz u bitki kod Salamine.
