Gitara

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Klasična gitara

Gitara je žičani instrument s tipično 6 žica. Zvuk se proizvodi okidanjem žica desnom rukom dok se lijevom vrši pritisak na žice na vratu gitare čime se dobivaju različiti tonovi. Varijante su:

Klasična gitara (6 žica) - isto poznata kao Španska gitara. Prve tri žice su od najlona, dok tri zadnje su od metala (bronza, čelik itd). Vibriranje gitare se pojačava u rezonantnom šupljem tijelu gitare. Popularna za klasičnu, narodnu i flamenco muziku.

Akustična gitara (6 ili 12 žica) - isto kao klasična. Svih 6 žica su od metala. Popularna za blues, narodnu i rock muziku.

Polu-akustična gitara (obično 6 žica) - nešto između akustične i električne gitare. Tijelo je šuplje i posjeduje elektromagnete. Proizvodi karakterističan topli, mehki zvuk. Popularna za jazz, fusion i rock muziku.

Električna gitara (6,7,8,12 žica) - zvuk se pojačava električnim putem pomoću elektromagneta (pickupa), tako da električna gitara za razliku od akustične ima tijelo načinjeno od punog drva. Elektroakustična gitara je zapravo akustična gitare sa šupljim tijelom i pridodanim piezoelektričnim elementom (češće) ili mikrofonom (rjeđe) koji služi za stvaranje elekričnog signala. Razvila se u 20. vijeku i postajala sve popularnija kroz blues, rock i heavy metal muziku.

Električna bas gitara (4, 5, 6, 8 ili više žica) - niži raspon frekvencija od električne gitare, u bendu uz bubnjeve stvara ritamsku strukturu muzike, iako se ponekad koristi kao i solo instrument. Iako ovaj instrument pripada familiji gitare, muzičari ga često ne svrstavaju kao gitaru, nego kao nezavisan instrument. Ujedno se i većinom jednostavno zove električni bas.

[izmijeni] Historija

Električna gitara

Gitaru u europu je donose Arapi za vrijeme njihovih osvajanja od 8. do 13. vijeka, odnosno nakon 10. vijeka kada se u Španiji prvi put javlja ime gitara. Prema legendi za osobu koja je donijela instrument sličan gitari u Europu smatra se stanoviti Zyryab. Donio ju je pred kraj osmog stoljeća.