Grčko-perzijski ratovi

From Wikipedia

Grčko-perzijski ratovi ili Perzijski ratovi, 492 p.n.e.-449 p.n.e., serija ratova između Perzijskog Carstva i gradova-polisa u Grčkoj. Rat je završio Kalijinim mirom, oko 449 p.n.e..

[edit] Uvod

Uvod u ovaj sukob predstavlja Jonski ustanak, 500 p.n.e.-494 p.n.e.. Grci u Maloj Aziji, pod vlašću Perzije, pobunili su se protiv perzijske vlasti uz pomoć Atene i Eretrie. Kada je ustanak ugušen ,494 p.n.e., bilo je samo pitanje vremena kada će Perzija napasti slobodne gradove u Grčkoj.

492 p.n.e. perzijski vojskovođa Mardonije je potčinio Traciju i prisilio Aleksandra I. Makedonskog da stane na stranu Perzije. Međutim, perzijska flota je teško stradala u nevremenu kod Atosa i Mardonije je morao odustati od pohoda u Grčku.

==Prva invazija==

490 p.n.e., Darije I. , perzijski kralj, je saznao da Hipija, bivši atenski tiranin, još uvijek ima veliku potporu u Ateni. Velik dio stanovnika Atene je bio spreman se potčiniti perzijskoj vlasti u zamjenu za oprost zbog sudjelovanja u Jonskom ustanku. Darije I. je poslao velike snage, oko 25,000 pješaka i 1,000 konjanika, da zauzmu Eretriu. Atenjani su pozvali u pomoć Spartu, a sami krenuli prema Eretriji. Eretria je zauzeta nakon devet dana opsade. Ipak, atenjani su katastrofalno porazili perzijance u bitci kod Maratona, 490 p.n.e.. Zatim je stigla i spartanska vojska, ali su perzijanci već pobjegli sa brodovima.

[edit] Druga invazija

480 p.n.e. Kserko I. , koji je naslijedio Darija I. , je pripremio veliku ekspediciju za pohod na Grčku. Navodno je sila iznosila 100,000 ljudi i preko 1,000 brodova. Perzijanci su diplomacijom osigurali predaju velikog dijela srednje Grčke:Tesalija, Argos, Delfi i dr. Opoziciju perzijancima činili su Atena i Sparta, te velika mornarica koja je izgrađena na inzistiranje Temistokla. Grci su zauzeli položaj kod Termopila, a mornarica kod rta Artemizij.

Pomorska bitka kod Artemizija, 480 p.n.e., završila je bez strateškog rezultata uz velike gubitke sa obje strane. U isto vrijeme u bitci kod Termopila perzijanci su uspjeli, usprkos velikim gubicima, proći strateški važan prolaz. Na vijest o perzijskom napredovanju grci su evakuirali Atenu a mornaricu povukli kod otoka Salamina. Perzijanci su sad kontrolirali Egejsko more, jug Grčke sve do Atike te su zauzeli napuštenu Atenu i spalili ju. Međutim, grci su katastrofalno porazili perzijance u pomorskoj bitci kod Salamine, 480 p.n.e.. Ova bitka znači prekretnicu u ratu. Do tog trenutka perzijanci su imali prevlast i na moru i na kopnu. Perzijanci su tu izgubili većinu brodova. Kserko I. se sa preostalim brodovima vratio u Aziju dok je Mardonije sa perzijskom vojskom prezimio u Tesaliji.

Idućeg proljeća Mardonije je dva puta ponudio Ateni separatni mir, ali je bio odbijen. Atenjani su udružili snage sa spartancima, koji su poslali vojno pojačanje. Kada je Mardonije saznao za veliku vojnu snagu grka povukao se u Tebu i odlučio sačekati grke. Udružene grčke snage su iznosile na kopnu više od 40,000 ljudi a na moru oko 110 brodova. Grci su pobijedili u bitci kod Plateje, 479 p.n.e., gdje je poginuo i Mardonije. Istovremeno su perzijanci poraženi i u pomorskoj bitci kod Mikale, 479 p.n.e.. Ostatak perzijske vojske na kopnu je nakon toga napustio Grčku. Time je perzijski pohod na Grčku doživio potpuni neuspjeh.

[edit] Kontranapad

Ohrabreni perzijskim porazom, grci u Aziji i na otocima koji su bili pod perzijskom vlašću su se ponovno pobunili. 478 p.n.e. Pauzanija, spartanski vojskovođa, oteo je perzijancima Bizantij i započeo pobunu na Cipru. U tom trenutku Peloponeski savez, pod vodstvom Sparte, odustaje od daljnjeg ratovanja, ali Atenjani nastavljaju. Atenjani su osnovali Delski savez, 478 p.n.e..

Kimon je porazio perzijance u pomorskoj bitci kod Eurimedona, 466 p.n.e..

Usporedno sa ratom sa Perzijom, atenjani su povremeno ratovali i sa drugim grčkim gradovima.

459 p.n.e. Atenjani su poslali oko 200 brodova da podrže pobunu u Egiptu. Iako su isprva prisilili perzijance na uzmak,atenjani su poraženi, 454 p.n.e.. 451 p.n.e. Atena je sa Spartom sklopila petogodišnji mir. Atenska ekspedicija iz 450 p.n.e. nije uspjela potaknuti novu pobunu u Egiptu protiv Perzije. Atenjani su postigli i dvostruku pobjedu u pomorskoj bitci kod Salamine, 449 p.n.e., kod Cipra.

Oko 449 p.n.e., ili 448 p.n.e., atenski izaslanik Kalija i perzijski kralj Artakserko I. dogovorili su Kalijin mir. To označava kraj Grčko-perzijskih ratova. Kalijinim mirom Perzija je priznala grcima u Maloj Aziji pravo na samostalnost, a Perziji je vraćen Cipar. Perzijskoj floti je zabranjen ulaz u Egejsko more.

Perzijanci se nikada nisu odrekli ambicije da zavladaju Grčkom ali nakon ovih ratova vodeće vojne sile postaju Atena i Sparta. Grci su se nastavili širiti i osnivati kolonije na Sredozemnom moru. Ipak, najveći pobjednik iz ovih ratova je Atena. Atena je preuzela hegemoniju u Grčkoj od Sparte što će dva desetljeća kasnije dovesti do Peleponeskog rata, 431 p.n.e.-404 p.n.e., između Atene i Sparte.