Pitagora

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Pitagora

Pitagora (582-496. p.n.e, grčki:Πυθαγόρας), bio je matematičar i filozof, najbolje poznat po Pitagorinoj teoremi. Poznat kao otac brojeva, on je bio utjecajan u grčkoj filozofiji i religijskom učenju u kasnom 6.st. prije nove ere. Pošto legende i omane zamagljuju njegova učenja, čak i više nego što je to bio slučaj sa drugim pre-Sokratovcima, zna se malo sa sigurnošću o njegovom životu i učenju. Pitagora i njegovi studenti su vjerovali da je sve povezano sa matematikom, i vjerovali su da se sve može predvidjeti i izmjeriti u ritmičkim ciklusima.

[izmijeni] Biografija

Pitagora se rodio na otoku Samosu, blizu Male Azije. Kao mlad čovjek napustio je svoje rodno mjesto i zaputio se u Kroton u Južnoj Italiji da bi izbjegao tiranijsku vlast Polikrata. Mnogi pisci mu dodaju putovanja u Egipat i Babilon prije odlaska na zapad; ali takva putovanja se pojavljuju stereotipno u biografijama grčkih mudraca, i moguće je da su legenda a ne stvarnost. U svakom slučaju, Pitagora je reformirao kulturni život na Krotonu, pozivajuči ljude da prate vrline i oformio je aristokratski savez od svojih sljedbenika (Pitagorejski savez).

[izmijeni] Učenja

Pitagora sa rimskih novčića

Pitagora ima reputaciju da je učio o reinkarnaciji. Njegova ostala učenja su bila u obliku sumbola, pitanje-odgovor. Neka od ovih učenja su bila u jednostavnoj formi: "Šta je najmudrije?" "Broj"; "Šta je najistinitije?" "Večina ljudi su zli". Neka su bila više tajnovita: "Šta je proročište Delfi?" "Mjesto gdje sirene pjevaju." Duge sumbole su se odnosile na seksualne, vjerske i druge tabue, uključujući i to kako zapaliti vatru i kako ostaviti cipele prije spavanja. Ideja da je Pitagora zabranio svojim učenicima da jedu grah je bila dio debate sadašnjih autora, koji misle da fraza, "Suzdržite se od graha" (kyamon apechete), odnosi se na mjeru praktične opreznosti, a ne na dijetu. Grah, crni i bijeli, su bili, prema ovom objašnjenju, načini glasanja u Magna Graciji (južnoistočna Italija), pa "Suzdržite se od graha" bi značilo, "Zaobilazite politiku".

Današnji prikazi Pitagore su različiti: njega portretiraju kao prizemljenog političkog reformatora, jednog od prvih naučnika ili kao šamansku figuru. Istina vjerovatno leži negdje u sredini.

[izmijeni] Pisani tekstovi

Iza Pitagore nisu ostali pisani tekstovi, iako su krivotvoreni jedno vrijeme kružili kao antikviteti. Antički kritički izvori poput Aristotela i Aristoksenusa bacaju sumnju na te spise. Antički pitagorejci su večinom citirali doktrine svog učitelja sa phrase autos ephe ("on je tako govorio")- ističući osnovnu oralnu prirodu njegovih učenja.

[izmijeni] Naučni doprinosi

Neki smatraju Pitagoru učenikom Anaksimandra i neki antički izvori govore o Pitagorinoj posjeti, dok je bio u dvadesetim godinama, filozofu Talesu koji je bio na samrti. Ne postoje zapisi o detaljima njihovog sastanka, osim toga da je Tales predložio Pitagori da posjeti Egipat da bi produbio svoje filozofsko i matematičko učenje. Dokazi sigurno govore da su egipćani napredovali puno više od grka u matematici i astronomiji, i mnogi učenjaci vjeruju da su egipćani koristili Pitagorinu teoremu u nekim svojim arhitektonskim prijektima i prije 6.st. p.n.e.

Ponekad je teško razaznati između Pitagorinih orginalnih ideja, i onih koje su dodali njegovi učenici. Iako je jako veliku važnost davao geometriji, klasički grčki pisci su Talesu davali titulu naučnog pionira, prije nego Pitagori. Kasnija tradicija imenovanja Pitagore kao oca matematike sigurno je iz rimskog perioda.

Utjecaj Pitagore je prešao okvire matematike i može se reči da je centralna ideja da prvo ne činiti loše ustvari korijen Hipokratove zakletve [1] (http://www.nlm.nih.gov/hmd/greek/greek_oath.html).

Više o pitagorinom učenju pod Pitagorejskim savezom.