Victor Hugo

Izvor: Wikipedija

Victor Hugo

Victor Hugo (Besancon, 26. veljače 1802. - Pariz, 22. svibnja 1885.), francuski književnik

Osnivač i vođa francuskog romantičarskog pokreta, pisac drame "Hernani", romana "Zvonar crkve Notre - Dame u Parizu" i "Jadnici", te zbirka pjesama "Jesenje lišće" i "Pjesme sumraka".

Uz Balzaca, najveći je francuski književnik 19. stoljeća. U mladosti Hugo je bio rojalist, čovjek režima, a u zrelim godinama uvjereni republikanac, oporbenjak, nepomirljiv protivnik režima Louisa Napoleona, te politički emigrant.

Priča o ovom neobičnom čovjeku i umjetniku počela je u malom gradu Bezansonu u kom je rođen. Majka Sofija bila je iz skromne obitelji pomoraca, a otac Leopold sin drvodjelje, koji postaje Napoleonov general u 38. godini i osobnom zaslugom stiče titulu grofa. Sa dva starija brata, Hugo prati oca u ratnim pohodima po Italiji i Španjolskoj. Istovremeno, majka je zaslijepljeni monarhista. Njihov brak se raspada u vrijeme Hugovog djetinjstva. Shvaćajući da ga Politehnička škola ne zanima, nakon četiri godine je napušta. Počinje pisati pjesme, tragedije i drame. Sa samo petnaest pobjeđuje na natječaju za poeziju francuske Akademije. 1822. godine napisao je "Ode i balade" u kojima veliča burbonsku dinastiju i za koje je dobio Legiju časti i kraljevsku pomoć. Pisao je i kazališne komade, od kojih je najpoznatiji "Ernani", koji Hugou donosi veliki uspjeh i pobjedu u borbi za romantizam. Nakon ovog komada počinje pisati prvi veliki roman "Bogorodična crkva u Parizu" koji nastaje za samo četiri i po mjeseca u spartanskim uvjetima. Hugo je, naime, kupio vuneni triko, bocu tinte, a ostalu odjeću zaključao kako ne bi dolazio u iskušenje izlaziti. Obuzet radom, sjedio je i pisao usred zime pored otvorenog prozora. Hugo se bavio i politikom. Veliku želju za poslaničkim mjestom u Gornjem domu nije mogao ispuniti jer je shodno svom položaju, plaćao mali porez. Da bi postao per, trebao je pripadati nekom redu iz koga se biraju perovi.

U gornji dom Hugo je mogao ući samo kao član Akademije, ali to dugo nije mogao postati jer je na premijeri jedne svoje drame uzvikivano: "Akademija je mrtva!" Ipak, poslije četiri godine primljen je u hram velikih umova, a 1845. god. postaje per. U Skupštini ga nerado gledaju i ravnodušne, a nakon što je Napoleon III. Bonaparte izvršio državni udar, Hugo je prognan iz Francuske. Zajedno sa suprugom, kćerkom i dvojicom sinova i Juliette Drouet (ženom koju če voljeti i varati tokom pedeset godina zajedničkog života) provodi skoro 20 godina na otoku Jersey. Na tom otoku nastaju djela "Kazne" i "Napoleon mali" koja su ismijavala vlast u Francuskoj. Mnogi smatraju da je Hugo ovaj otok izabrao zbog blizine francuske obale koju je za vedrih dana sa uživanjem promatrao. Imao je buran privatni život. Nakon braka koji se ženinim nevjerstvom raspao, okreće se Juliette Drouet, glumici koja je igrala u njegovim dramama. Bila je ne samo ljepotica, nego i umna i plemenita žena koja je uspjela da prolaznu pjesnikovu ćud uzdigne do prave, velike ljubavi. Tijekom pedeset godina razmijenili su na tisuće pisama, Juliette ga je krila po Parizu. Međutim, vrela krv vukla je Hugo i ka drugim ženama. Imao je dva sina i dve kćeri u braku sa Adelom. Najveća tragedija njegovog života bio je gubitak 18-ogodisnje kćerke Leopoldine, koja se utopila u Seinni zajedno sa svojim suprugom. Taj užasni događaj za koji je Hugo saznao iz novina, dok je putovao kroz Pirineje, uzrok je njgove velike boli te šutnje njegove pjesničke muze kroz skoro deset godina. Nakon povratka u Francusku, izabran je za senatora 1876. godine. Njegov najslavniji i najprevođeniji roman su "Jadnici". Za Hugoov osamdeseti rođendan ispred njegovog doma prošlo je pedeset tisuća dječaka i djevojčica iz svih pariskih škola, a u podne, uz zvuke Marseljeze, povorka od pola miliona građana svih uzrasta i staleža te izaslanici iz čitave zemlje. Kretali su se da pozdrave narodnog pjesnika koga su suvremenici zvali Zvonik, Himalaji, Vulkan. Bez sumnje, bio je najomiljeniji Francuz 19. stoljeća. Hugo je uzbuđen do suza, uzviknuo: "Poslije ovoga ostaje mi samo da umrem!"

Na stranicama WikiCitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi:

Victor Hugo

Wikizvor ima izvorna djela autora:

Victor Hugo

U Wikimedijinu spremniku nalazi se još materijala na temu:

Victor Hugo

A dan pjesnikove smrti, 22. svibnja 1885. godine, bio je dan narodne žalosti. Osam dana narod je prolazio pored piščevog odra. Bilo je prisutno 1.200 delegacija, udruženja i država. Narod mu je i mrtvom klicao: "Živio Victor Hugo!". Smatra se da je samo za cvijeće utrošeno oko milion ondašnjih franaka. Sahranjen je u Panteonu. Koliko su ga Francuzi voljeli, pokazuje i činjenica da su osim neznanom junaku i pobjednicima iz Prvog svjetskog rata, čast da mu odar bude pod Slavoukom Pobjede ukazali samo njemu. Sadržaj njegove oporuke bio je vrlo kratak i jasan: "Sirotinji ostavljam pedeset tisuća franaka. Želim da me sirotinjskim kolima odvezu na groblje. Ne želim propovijedi bilo koje crkve, samo jednu molitvu za pokoj duše. Vjerujem u Boga."