Medicina

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Medicina je naučna oblast čiji su predmet interesovanja zdravlje i blagostanje živih bića, najprije podrazumjevajući zdravlje čovjeka, a potom i zdravlje nekih redova životinja. Riječ medicina porijeklom je iz latinskog jezika i znači lijek (remedium), a upotrebljava se i izraz ars medicina kao umjetnost liječenja. Zasnovana je dva principa: teorijsko-istraživačkom i praktičkom, ili često nazvanim kliničkim, principom. Teorijsko-istraživački princip će omogućiti da se određena oblast, bolest, urođena mana ili stanje definiše, detaljno proući i nakon izvršenih testova uputi na zaključivanje. Zaključena medicinska teorija se putem raznih edukacijskih procesa najčešće provodi u praktični oblik, što će dovesti do konačnog cilja - unaprijeđenja zdravlja živih oblika na kojima će se ta teorija i primjenjivati. Sve navedeno čini medicinu spojem naučnog i praktičnog, jer pored teorijske osnove, u medicini postoji niz tehnika, proizvoda, postupaka, planova i drugih definicija koje su u najvećoj mjeri sposobne da život održe zdravim, ili ponovo takvim učine ukoliko on to nije. U modernoj medicini, sve je važnije pitanje prevencije određenih bolesti. Ljekari pokušavaju skrenuti pažnju na to koliko je važno održati optimalne uslove života i svoje postupke prilagoditi harmoniji koja vlada unutar jednog života, ukoliko u istom nema posljedica urođenih (kongenitalnih) nedostataka. Pažnja se naročito skreće na danas vrlo prisutne probleme sa viškom tjelesne mase, seksualno prenosive bolesti, dermatološke probleme, disfunkcije regulacijskih mehanizama, toksikomaniju i druge zdravstvene probleme koje čovjek može izbjeći adekvatnom brigom o svome i o zdravlju ljudi koji ga okružuju. Medicinske klasifikacije omogućavaju kodiranje raznih oboljenja i procedura. Medicina kao nauka ima u opsegu nekoliko velikih grana ili (pod)nauka:

• Osnovne (bazne) medicinske nauke
• Kliničke medicinske nauke
• Stomatologija
• Veterinarska medicina
• Farmacija
• Ostale grane medicine

Svaka od ovih grana sveukupne medicinske nauke ima svoje specifičnosti, ali su u svakoj od njih prisutne osnovne odrednice očuvanja i obnavljanja homeostaze (općeg blagostanja) organizma. Osnovne medicinske nauke nude glavninu svih naučnih saznanja, iz nauke uopće, u smislu da povezuju određene oblasti pojedinih nauka i integriraju ih u medicinu u onoj mjeri koliko je to primjenjivo na život. Kliničke medicinske nauke pružaju priliku da se budući ili već priznati ljekar upozna sa metodama i tehnikama koji će mu omogućiti da aplicira znanje stečeno kroz učenje subjekata koji su u domenu baznih medicinskih nauka. Ova instanca u edukaciji jednog ljekara dovest će do definisanja njegove uže specijalnosti, koja može dosezati visoko i osposobiti ga za najpreciznije radove jednom organu.

Ostale grane medicinske nauke miz navedene grupem u samom nazivu imaju definisan predmet interesovanja, ali se ipak oslanjaju na detalje koje im nude osnovne i kliničke medicinske nauke. Stomatologija je dio medicinske nauke čija briga je zdravlje usne šupljine (stoma - usta, otvor; logos - nauka, glavna riječ, bit), iako se najčešće vezuje samo za zdravlje zuba; veterinarska medicina brine o zdravlju izvjesnog broja životinjskih vrsta, njihovoj ishrani, njihovoj životnoj okolini, i slično; farmacija kao nauka, najbliža je općoj definiciji medicine, jer ona je ta koja proučava i proizvodi "remedium", "medicinu", dakle konkretan hemijski ili drugi suplement koji će ublažiti, ili potpuno ukloniti tegobe posmatranog živog organizma, odnosno dovesti do ponovnog uspostavljanja homeostaze.

Kako postati M.D. (Medicinae Doctor) ?

Zvanje ljekara - doktora opće medicine se stiče završetkom šestogodišnjeg studija na univerzitetu. Tokom studija se postepeno izmjenjuju opći predmeti kao, na primjer, medicinska hemija, biofizika i humana genetika, nakon toga dolaze, tako zvani, pretklinički predmeti među kojima su anatomija, histologija i embriologija, i tako dalje. Negdje na polovini ovog puta sa pretkliničkih predmeta se prelazi na kliničke predmete, koji odgovaraju istinskoj medicinskoj struci. Nastava se izvodi teorijski (u vidu predavanja) i praktično (većina predmeta ima laboratorije za izvođenje vježbi). Nakon dvanaest uspješno završenih semestara, i odbrane diplomskog rada, te par nekoliko mjeseci u ulozi stažiste, dotadašnji studenti medicine dobiju zvanje doktora opće medicine (ili medicinske prakse). U godinama koje dolaze poslije uspješno završenog studija, postoji mogućnost specijaliziranja određene medicinske grane, ali i mogućnost napredovanja u akademskoj karijeri upisivanjem postdiplomskog studija. Postdiplomski studij vodi ka visokom akademskom stepenu, preko magistra do doktora medicinskim nauka, a vrhunac akademskog napredovanja je na zvanju akademika.

Na Medicinskim fakultetima, sa nekim manjim razlikama, izučavaju se neki od slijedećih predmeta/grana medicine:

• Medicinska hemija
• Biofizika
• Humana genetika
• Anatomija
• Histologija i embriologija
• Fiziologija
• Medicinska biohemija
• Imunologija i imunohematologija
• Medicinska mikrobiologija sa parazitologijom
• Patologija
• Patološka fiziologija
• Farmakologija
  1. Farmakologija i toksikologija
  2. Klinička farmakologija
• Klinička biohemija i laboratorijska medicina
• Radiologija
• Nuklearna medicina
• Ginekologija i akušerstvo
• Pedijatrija
  1. Neonatologija
  2. Neuropedijatrija
  3. Dječja hematologija i onkologija
  4. Dječja endokrinologija i dijabetologija
  5. Dječja kardiologija
  6. Dječja pneumologija
  7. Dječja nefrologija
  8. Dječja reumatologija
  9. Dječja gastroenterologija
  10. Dječja ortopedija
• Interna medicina
  1. Angiologija
  2. Endokrinologija i dijabetologija
  3. Kardiologija
  4. Gastroenterologija
  5. Hematologija i onkologija
  6. Nefrologija
  7. Pneumologija-pneumoftiziologija
  8. Reumatologija
  9. Gerijatrija
• Hirurgija

• 1. Opća hirurgija
  2. Neurohirurgija
  3. Torakalna hirurgija
  4. Hirurgija srca
  5. Vaskularna hirurgija
  6. Visceralna hirurgija
  7. Urologija
  8. Ortopedija
  9. Dječja hirurgija
  10. Plastična hirurgija
  11. Ratna hirurgija
• Onkologija
• Otorinolaringologija
• Neurologija
• Psihijatrija
• Oftalmologija
• Dermatovenerologija
• Anesteziologija
• Transfuziologija
• Infektologija
• Epidemiologija
• Higijena i ekologija
• Porodična ili obiteljska medicina
• Fizikalna medicina i rehabilitacija
• Medicina rada
• Medicinska statistika
• Medicinska informatika
• Socijalna medicina
• Urgentna medicina
• Sudska medicina
• Sportska medicina
• Tropska medicina
• Veterinarska medicina
• Stomatologija
• Oralna hirurgija
• Maksilofacijalna hirurgija
• Farmacija
• Javno zdravstvo

(*. spisak nepotpun !)

Student koji završi šestogodišnji studij medicine ima osnovna znanja iz navedenih oblasti. Obzirom na kompleksnost organizma i procesa koji se u njemu dešavaju, te na brojnost faktora koji te procese ugrožavaju, ljekar opće prakse nije u mogućnosti pratiti sve ili većinu od navedenih grana, te se svojim interesovanjem priklanja specifičnom predmetu svoga interesovanja i putem specijalističke prakse obučava za jedanu (ili eventualno dva) medicinsku granu. Na kraju specijalističke prakse ljekar stiče zvanje specijaliste , na primjer: urologa, neurologa, patologa, ginekologa i tako dalje.

Skoro svaka od ovih grana ima svoje subspecijalnosti koje se bave isključivo samo određenim problemima dotične grane medicine. Ova je podjela podložna daljoj promjeni i usavršavanjima, što najčešće zavisi od razvoja medicine tokom vremena.

Postoji i podjela na:

• Hirurške grane medicine, (hirurgija, otorinolaringologija, oftalmologija, urologija i tako dalje).
• Grane konzervativne medicine, (interna medicina, neurologija, psihijatrija, dermatologija i tako dalje)

U nekim zemljama zapada studenti medicine se već u prvim godinama studija opredjeljuju za hirurške grane ili za konzervativnu medicinu.

[izmijeni] Relevantni članci

• Nobelova nagrada za fiziologiju i medicinu