Ilijada
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Ilijada (starogrčki Ιλιάς, grčki Ιλιάδα) je junački ep grčkog pjesnika Homera sa ratnom tematikom. Njen sadržaj čini epizoda iz desete godine Trojanskog rata. Rat je prouzrokovan otmicom žene kralja Menelaja, lijepe Helene. Otmicu je izvršio trojanski kraljević Paris. Rat je trajao deset godina, a završio je razorenjem Troje. Taj posljednji čin krvave mitološke drame opisivali su kasnije, danas izgubljeni kiklički epovi.
Središnji junak Ilijade je Ahilej. On je tipični epski heroj, sin božice i smrtnika, junak izuzetne snage i strastvene naravi. Njemu je stavljeno na izbor da doživi dugu i neslavnu starost ili da umre mlad i slavan. Stoga okosnicu epa čini njegova srdžba.
Radnja Ilijade se zbiva u 54 dana. Ilijada je također ep o krizi herojskog morala, morala koji je sve ljudske vrijednosti iskazivao u materijalnim dobrima. Ahilej je svjestan da se smrt ne može nadoknaditi materijalnom odštetom, što su drugi smatrali da može. Okaljana ratnička čast ne može se otkupiti. U pitanju je nešto veliko, nešto važnije i od njega sama, a to se ne može naplatiti stokom, robinjama ni novcem. Zato njegova srdžba nadrasta i njega, gospodari njim, dobiva kozmičke razmjere. Jedno je društvo došlo u krizu, u krizi je i njegova ratnička etika. On to osjeća. Pravi konac Ilijade je opće smirenje, prestanak srdžbi i mržnje, egzistencijalno rasterećenje.
