Elektronska cijev
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Elektronska cijev je aktivni elektronički element čiji se rad temelji na protoku slobodnih elektrona u vakuumu između dvije ili više elektroda. Danas su u većini primjena elektronske cijevi zamijenjene manjim i jeftinijim tranzistorima u diskretnoj ili integrisanoj izvedbi, međutim još uvijek se koriste u radio odašiljačima velikih snaga, pojačalima posebne namjene, a također i u posebnim izvedbama kao što su magnetron u mikrovalnim pećnicama i katodna cijev za prikaz slike u televizorima i računalnim monitorima.
Elektronske cijevi su bile popularne za izradu naprava i uređaja sve do 1960-tih godina, tj. sve do pojave masovne proizvodnje tranzistora i poluprovodničkih dioda.
Standardne elektronske cijevi dobivaju naziv prema broju elektroda:
- dioda - ima katodu koja emitira elektrone i anodu koja ih prikuplja, pa služi kao ispravljač
- trioda - ima još i upravljačku rešetku koja omogućuje kontrolu protoka elektrona
- tetroda - dodatna zaštitna rešetka smanjuje utjecaj napona anode na protok elektrona
- pentoda - dodatna kočeća rešetka za sprečavanje djelovanja sekundarne emisije elektrona na anodi
- heksoda - ima dvije upravljačke i dvije zaštitne rešetke, omogućuje množenje signala
- heptoda - kao heksoda, ali ima i kočeću rešetku
Slične elektronskim cijevima su i plinom punjene cijevi kod kojih osim slobodnih elektrona vodljivosti doprinose i slobodni ioni, npr. tiratron koji je imao primjenu sličnu današnjem tiristoru.
