Egipatska mitologija

From Wikipedia

• prema egipatskoj mitologiji, u središtu stoji sunčano bogatsvo (Ra), a postoji još i niz drugih božanstava (Ptah, Horus, Set, Oziris...) • verovanje u zagrobni život balsamovanje mrtvaca; mumije • kult mrtvih dovodi do gradnje velikih faraonskih grobnica, pa se u vezi hramova i grobnica razvija i likovna umetnost (kipovi, reljefi) • grade se i monumentalne piramide, a mrtvace se pokapa sa zlatom i ostalim blagom uz velike rituale • najvažnija stvar u egipatskoj mitlogiji je verovanje u život posle smrti – čak su se i za života pripremali za to

Egipatska mitologija, sa svojim brojnim spominjanjima prirodnih pojava i prirodnih božanstava, odražava jedinstven egipatski geografski i prostorni kontekst i ovisnot zemlje o dvema životodavnim silama – reci Nilu i toplini Sunca. Dolina Nila, u vreme nastajanja egipatske istorije izdvojena od provala naroda i spolasnjih uticaja, bila je kolevka jedinstvene civilizacije. Mitovi su se javili u sredini u kojoj su vladale snažne suprotnosti, što je Egipćane neprestano podsećalo na kontrast života i smrti.

Tokom više od 3000 godina civilizacija Egipćana – njena temeljna shvatanja, političke ustanove, verski i umetnički oblici – nije se bitno menjala. Najznačajnija razdoblja su: Stara, Srednja i Nova Država. Nakon slabljenja nove države počinje postupno slabljenje Egipta.

Religija je bila duboko ukorenjena u istoriskom razvoju zemlje. Egipat se sastojao od mnogo odvojenih plemena, a svako je imalo svoje lokalno božanstvo., a 3100. god. pne.. skorasnja lokalna božanstva Severa i Juga su se ujedinila u državni panteon.

Sadržaj/Садржај 1 Mitovi o postanku 2 Kult Sunca 3 Kraljevi i sveštenici 4 Ostrvo postanka 5 Mitovi i svetkovine 6 Rođenje i sudbina 7 Pobeda smrti 8 Ubojstvo Ozirisa 9 Horus ur – Horus Behdetski (Krilato Sunce) 10 Neprijatelji Raovi 11 Hermes Trismegist kazuje Asklepiju proročanstvo o propasti Egipta 12 Izidino lukavstvo 13 Ra na Zemlju šalje Hator 14 Ra zaustavlja božicu Sekment i spašava ljude 15 Neter Mesehtiu – simboli bogova 16 Egipatsko 'zlatno doba' – 'prvobitno vrijeme' 17 Božansko stvaranje čovjeka u egipatskoj mitologiji 18 Svjetonazori u egipatskoj mitologiji 19 Vanjski linkovi

[edit] Mitovi o postanku

Razvila su se tri značajna verska središta: Heliopolis, Memfis i Hermopolis, i bila su tri mita o postanku svijeta.

[edit] Kult Sunca

U razdoblju Stare države razvio se službeni Kult Sunca. Sa slabljenjem kraljevske moći Kult Sunca je oslabio, Raov je je uticaj bio veliki, kojeg je kasnije Oziris oslabio. Kasnije je "stvoren" veliki državni bog Amon-Ra.

Ali Kult Sunca je zbog udaljenosti običnom puku ostao kraljevski i državni kult.

[edit] Kraljevi i sveštenici

Hram se nije smatrao mestom zajedničkoh obožavanja, već Kućom kip. Sveštenicima je bio zadatak da obavljaju određene rituale za bogove i u pojedinim prilikama za preminule kraljeve proglašene bogovima.

Na bogove se gledalo kao na bića sa ljudskim potrebama: trebala im je hrana, piće, odeća, odmor... a sve im je to pružano u hramovima tokom dnevnih obreda. Prizori obreda mogu se vidjeti i danas jer ukrašavaju zidove hramova.

Teoretski, samo se kralj mogao približiti bogu, a verovalo se da je svaki kralj sin svoje majke, Velike kraljevske supruge, po volji vrhovnog državnog boga. No, svaki je sveštenik obavljao dnevne obrede.

Kako se dnevno obavljanje rituala za bogove temeljilo na pojmu razmene, verovalo se da ono osigurava kraljevu pobedu nad neprijateljima.

[edit] Ostrvo postanka

Veruje se da se tu bog prvi put pojavio na Zemlji i sagrađen mu je zaklon od trstike. Kasnije se nadogradio.

Privatno svetište bila je koliba koja je predstavljala priprost zaklon za kultnu statuu.

[edit] Mitovi i svetkovine

Izuzev mitologije koja opsiuje poreklo hramova, razvile su se različite pripovesti u vezi sa svetkovinama priređenim u čast bogova.

[edit] Rođenje i sudbina

Mitovi o posebnim božanstvima nisu tako slikoviti. Bilo je božanstava koja su se nadmetala u sudbini pojedinaca (Shai, Meškent, Renenet...)

[edit] Pobeda smrti

Iako su rođenje i s njime povezane opasnosti predstavljali polje brojne magijske i relogiozne delatnosti, egipatsku svest je najviše zaokupljala smrt.

Na smrt se gledalo kao na prekid života, prepreku preko koje čovek mora preći da bi dosegao večnost.

S razvojem izuzetno profinjenog i složenog društva, poglavari ranih zajednica pokapani su u razrađenije groboe od narednih opeka koji su bogato opremani.

Razvilo se vjerovanje da tijelo pojedicna treba sačuvati nakon smrti. Kada bi Kralj umro on bi išao do svog oca Ra-a, boga Sunca, a njegova piramida se smatralo uzletištem ili nekom vrstom kraljeva pristupa na Nebo.

Pokušaji svećenika da usklade i osmisle različita poimanja zgrobnog života nikad nisu polučili posvemašnjim uspjehom, niti su bili naširoko prihvaćeni. Sudnji dan

Nakon što bi pogrebni odredi bili uspješno dovršeni, pokojnik bi se pojavio pred sudom ispred 42 božja prisjednika, pred mnogim drugim bogovima i Ozirisom, velikim Suncem podzemlja. Potvrdio bi čistoću svoje duše i «ispovijedio se».

Ako je potrebno, on će pokušati i prevariti bogove samo da postigne taj cilj. Nakon toga uslijedio je drugi dio suđenja, gdje bi se srce pokojnika stavljalo na jedan dio vage, a pero, simbol božice istine i pravednosti, na drugi dio vage. Ako bi bilo izjednačeno, pokojnik se proglašavao čistim od grijeha.

[edit] Ubojstvo Ozirisa

Oziris je bio oženjen Izidom, bio je čovječan kralj, dobar i mudar vladar, koji je Egipćanima dobio znanja iz poljodjelstva i unaprijedio umjestnost i zanate.

Set je bio ljubomoran na Ozirisa, pozvao ga na svečani ručak, a za nagradu svi gosti su lijegali u škrinju. No, kada je Oziris došao na red, i stao u nju, Setovi suučesnici zatvore škrinju, te ga baciše u rijeku.. Putujući mnogo milja, škrinja je na poslijetku doplovila u Biblos, na feničkoj obali.

Izida je krenula na put o potragu za mužem, pronašla ga u Biblosu, te vratila ga natrag u Egipat. Posthumno je zažela sina sa njim, međutim i dalje jos je prijetila opasnost od Set-a. Uz pomoć Neftis, sestre Ozirisa, uskrsunla je Ozirisa. Tako se radja ideja o mumificiranju ljudi koji Egipcani posle naširoko primenjuju.

Kasnije se rodio Horus, koji se kasnije osvećuje Setu i ubija ga.

Na koncu Ozirisu je oprošteno svako zlo i vraćen je u život, ali ne kao živući kralj, već u novoj ulozi kralja i suca mrtvima u podzemnom svijetu.

… odavno je sunce već nestalo iza horizonta, a noć je došla iznenada i naglo. Athumanunh žurno pali vatru na obali dok noć nije postala previše gusta, a rijeka počinje širiti svoj opojni miris. Osjeća Athumanunh miris tamarisa u cvatu, a prekrasni crveni cvijetovi hibiskusa šire svoj intenzivan miris. Noćas na nebu nema mjeseca, samo krupne zvijezde. Athumanunh zagledan u te zvijezde ima osjećaj da će svakog trenutka pasti na njega koliko mu se čine blizu, a onda duboko udahne miris noći i sluša tišinu. Gleda ili sanja, Athumanunh ne zna, ali vidi gusto izrasle palme s teškim grozdovima datulja, a iza njih se naziru pješčane dine. Na obali rijeke ibisi, a možda su to ipak samo dravske sive čaplje … O čemu li to Athumanunh sanja u toploj, mirisnoj i omamljujućoj noći pored rijeke Drave, gdje zabaci udice svoje i čeka ne bi li kakva diverika zategnula najlonsku strunu njegove udice? Sanja li to on možda predivnu rijeku Nil? Gleda on tako u visoku betonsku branu koja stvori veliko akumulacijsko jezero i sa sjetom se sjeti Athumanunh da je ispod vodene mase nestala šumica u kojoj se on igrao sa svojim prijateljima. Sjeti se opet tako Athumanunh, da bi i Izidin hram nestao ispod vodene mase, da nije bilo akcije Svjetske zajednice koja je uložila velika sredstva i trud za spas te neprocjenjive vrijednosti ne samo za egipatsku već i za svjetsku civilizaciju. Dok tako Athumanunh opet odluta u svojim snovima do otoka File na rijeci Nilu on instinktivno pogledom traži među visokim stupovima Izidinog hrama mlade djevojke koje u svojoj djevičanski bijeloj odjeći započinju ritualnu molitvu u čast Velike božice. No, sve je tiho, nema šumova i nema pjesama, samo se iz daljine glasaju ibisi na obali rijeke. Pomisli Athumanunh: - nisu li možda, radnici koji su selili hram Izide veličanstvene ispred nadirućih voda Nila, zaboravili mlade Izidine svećenice, pa one sada poput sirena plivaju na dnu akumulacijskog jezera i tijekom toplih ljetnih noći izlaze na obale ne bi li započele ritualnu molitvu koju su davno prije već svi zaboravili …

[edit] Horus ur – Horus Behdetski (Krilato Sunce)

Mit o Horusu Behdetskom potiče iz doba kada je Egipat bio još razjedinjen i podieljen na Gornji i Donji Egipat. Borbe za ujedinjenje opisuju se kao borbe između vojske Horusa i Seta. (Athumanunh skreće pozornost da ove borbe nisu borbe Horusa sina Izidinog i Seta, već Hurosa ura (starijeg) i Seta. (Horus ur je brat Seta i Ozirisa, sin Nutin). Dakle, Horus je na čelu vojske Severnog (Donjeg) Egipta, a kult mu je razvijen u gradu Behdetu, a Set je na čelu vojske Južnog (Gornjeg) Egipta. Okolnosti pod kojima su se borbe vodile Athumanunhu nisu baš kristalno jasne, pa je on siguran da je pobeđivala na trenutak jedna, a onda opet druga strana. Horus se prikazuje u odeći faraona i kao najstariji sin boga Ra, Horus je dobri bog i gospodar Dvaju zemlji (Nebtaui).

U tom mitu pobunjenike protiv Ra predvodi Set (opet oličenje zloće), a baš u tim mitovima Setova vojska sastoji se od ratnika u obličju strašnih krokodila, nilskih konja i zmija, koji su općenito i vekovni neprijatelji boga Ra. (Otuda i ona kasnija tvrdnja da su faraonovi neprijatelji zapravo i neprijatelji boga Ra) Dalje u mitu Athumanunh je pronašao i trenutke kada Horus, sin Izidin, zapravo pomaže svom ujaku Horusu Behdetskom u strašnim borbama s vojskom vodenog haosa, a onda opet u mitu o borbi Horusa, sina Izidinog i Seta oko prava na presto Ozirisov, Horus Behdetski svesrdno i otvoreno pomaže i na strani je svog nećaka mladog Horusa.

…'Horus zapinje devet svojih lukova i cilja demona koji iz zemlje izlazi. Natrag Mago (krokodil) sine Setov! Ne približavaj se jer ja sam Onuris (bog rata Anhur) divni ratnik, ja sam Montu (ratnik boga Sunca, onaj koji je na pramcu 'barke od milion godina'), ja sam Sopdet (božanski čuvar), ne približavaj se jer ja sam spasitelj!…'

[edit] Neprijatelji Raovi

O neprijateljima boga Sunca, moćnog Ra, drevni egipatski tekstovi govore u svim zapisima i na mnogim mjestima. Athumanunh je pokušao da ih, opet na sebi svojstven način, nekako sistematizuje, pa ih je podijelio na:

1) neprijatelji iz vodene stihije (senek en mu – vodeni haos) gde dolaze krokodili i nilski konji, te haotični

2) zemaljski neprijatelji škorpioni i zmije. Međutim, kod zmija treba razlikovati prijateljske od neprijateljskih. Boginja plodnosti Renenut (žena s glavom kobre) jedna je od prijateljski nastrojenih božanstava. Tu je i boginja smrti Meritseger (ona koja voli tišinu), pa strašna zmija Mehenta (ona koja opasuje Zemlju), pa strašna zmija Sata (sin zemlje), a najstrašnija među njima je ipak Apofis (Apep) koji utjelovljuje svu zloću u sebi. Međutim, Ra ima svesrdno pomoć dobre zmije poput Mehena koji žestoko udara po Apofisu, a tu je i Heptep, Nehbekau, Meret, Uatjet (sve redom vrsni ratnici i ratnice, prijateljski naklonjene zmije bogovima i ljudima. Ponekad u tim strašnim noćnim bitkama u pomoć, Rau priskoči, Serek (škorpion) brat od Mafdet, veličanstvene ratnice u obliku risa (mačka, ali to nije Bastet!). Padom Seta s pramca 'barke od milion godina' izgledalo je da će Apofis sa svojom mračnom silom konačno pobijediti Raa i njegovu silu svetla, ali ne zadugo, jer na pramcu se pojavi ahaui (biće slično anđelu) Sia (odnosno božanska volja) koji također 'zmijski ratnik', ali u telu čoveka udara po Apofisu i sve do dolaska Horusa Behdetskog (Krilatog Sunca) i njegove silne božanske vojske, Sia hrabro podnosi udare i odolijeva navalama Apofisa. Dakle, sledećih nekoliko postova Athumanunh će upotrebiti za objašnjenje o navadama dobra i zla, odnosno o dobrim i zlim zmijama iz drevnih egipatskih mitologija. Naravno, na kraju na slici Athumanunh je prikazao božicu Mafdet (kao drevno egipatsko božanstvo i kao Athumanunhovo poimanje) o kojoj su drevni Egipćani ovako zapisali: …'natrag ti koji dolaziš, rode Apofisov! Drhti! Ja sam Mafdet od Ra poslana! Drhti! Natrag! Uništavam otrov tvoj i Ra pobeđuje, bogovi pobeđuju! Srce je tvoje iščupala Mafdet, a škorpion te okovao, tebi je istina ranu namenila…' Jasno je da su Mafdet i Serekh, brat njen, stali na put nekom od roda Apofisovog u obrani 'barke od milion godina'.

[edit] Hermes Trismegist kazuje Asklepiju proročanstvo o propasti Egipta

(Hermes Trismegist – legendarni egipatski mudrac, Asklepije – grčki bog medicine)

… doći će doba kada će u zemlji Kemet (crna, naziv za Egipat prema crnom mulju koji je nanosio Nil tokom poplava) Egipćani prestati štovati i služiti bogove svoje, a sva njihova religiozna dela bit će prezrena. Svi će bogovi tada zauvek napustiti Kemet (Egipat) i uzleteće na Nebo. Bi će Kemet napušten i ostavit će ga bogovi, a stranci će doći i njime će upravljati. Bit će Egipćanima zabranjeno štovanje bogova njihovih i pretiće im se kaznom, onima, koji se zateknu u štovanju i slavljenju starih bogova. Tih će dana zemlja, pobožnija od svih zemalja, postati bezbožna. Više neće biti puna hramova, već će biti puna grobova. O, Kemete! Postaćeš isprazna priča, a tvoji verski objekti biće tek lepe stvari, a tvoje božanske reči tek lepo kamenje. Ooo, barbari će biti bolji od vas, ooo Egipćani! Njihova religija bit će bolja bilo da su oni Skiti, Hindusi, ili neke druge vrste … i postat će Kemet pustinja koju su zauvek napustili bogovi i ljudi. Niko više neće gledati u Nebo. Ljudima će biti draža tama od svetla, smrt od života, a ljudi će biti ugroženi u duši svojoj. Uspostavit će se novi zakoni i biće dobro, ali zli ahaui (biće slično anđelu) ostat će među ljudima i biće s njima i vodiće ih u bezboštvo, ratove i pljačku učeći ih stvari koje se protive bogovima i prirodi. Doćiće vrijeme haosa i nepoštovanja plemenite reči, a kada se te stvari dogode, o Asklepije, tada će bog gospodar i prvobitni stvoritelj opetovano delovati protiv haosa. Delovat će potopom, katkad vatrom koja prži, a katkad ratovima i bolestima sve dok se ponovno ne rodi Svet. Priroda boga je volja, a božanska volja je dobro …

[edit] Izidino lukavstvo

Izida veličanstvena tijekom spora, između Seta brata njezinog i Horusa sina njezinog, baš kao i božanski paut (moćna devetka – devet bogova koji su u Anuu) bila je na velikoj muci i kušnji kome osporiti, a kome dati pravo na prijestolje Ozirisa pravednog. Zato 'božanski paut bogova koji su u Anuu' oformi 'sud božanski' koji je trebao pratiti sam tijek spora Seta – moćnog ratnika s pramca 'barke od milijun godina' i mladoga Horusa sina Ozirisovog. Izida odluči nadmudriti brata Seta u korist sina Horusa. Evo kako je to zabilježila mitologija:

' … Obveže se Set Velikom Ra: Neću se ja pokoravati sudu dok se Izida u njemu nalazi! (U velikom pautu bogova koji su u Anuu nalazi se i Izida) Veliki Ra tada božanskom sudu zapovijedi: Otplovite u zemlju Amenteta, na Unutarnji otok, pa im tamo presudite! Kažite splavaru Akenu da niti jednu ženu Izidi nalik ne prevozi nipošto u Amentet! Preveze se tako 'božanski sud' preko jezera što okružuje Amentet i iskrca se na otok Unutarnji, pa posjedaju tako bogovi ispod sjene Raove. Izida se preruši u staricu i pristupi Akenu koji je sjedio pored splavi svoje. Izida se obrati splavaru Akenu: Ja dođoh k tebi da me prevezeš na otok Unutarnji jer nosim ovaj kruh dječaku koji gladan već danima čuva malo stado na otoku Unutarnjem. Aken joj mirno odgovori: Zapovjeđeno mi je da ne prevozim ni jednu ženu. Izida ga odmah upita: Da li se to što ti je zapovjeđeno i Izide tiče? Aken joj ne odgovori jer je sada prepoznao Izidu, već je upita: Što ćeš mi dati ako te prevezem na otok Unutarnji? Izida mu odgovori: Dat ću ti ovoga kruha božanskoga. Aken se nasmije: Što će meni kruh božanski, pa zar da te ja za kruh prevezem na otok Unutarnji ako mi je zapovjeđeno da ni jednu ženu ne prevozim? Izida mu tada ponudi: Evo, dat ću ti svoj zlatni prsten koji mi je na ruci od rođenja. Aken to prihvati i preveze Izidu na otok Unutarnji. Izida se sada pretvori u predivnu mladu djevojku, te krene prema sjeni Raovoj gdje otpočiva 'sud božanski'. Ugleda je Set i pođe joj u susret. (Naime, poradi moćne Izidine magije jedino ju je Set od svih bogova i vidio) Set joj priđe i upita je: Tko si ti djevojko prelijepa? Izida mu mirno odgovori: Ja sam bila žena pastirova, moj gospodaru, rodih mu sina, a kad on umre i sin mu stoku preuzme dođoše stranac u kolibu moju. Istuče sina moga, ote mu stoku oca njegova, a mene otjera. Ja želim da se ti boriš za moga sina! (Izida zna da je Set moćan i ponosan ratnik i da ga nepravda boli, pa on se svake noći žestoko bori na pramcu 'barke od milijun godina' s moćnom vojskom Apofisa neprijatelja Raovog) Kaza joj tada Set: Zar da stoka pripadne tuđincu kada je tu sin gospodara?! Istog trenutka Izida se pretvori u jastreba ptičara, te se vine u visinu pobjedonosno kličući: Plači nad sobom, jer usta tvoja vlastita rekoše pravdu i razum te tvoj vlastiti osudi! Što još hoćeš?! …

[edit] Ra na Zemlju šalje Hator

… reče Ra tada Nunu: 'Najstariji među bogovima od koga postadoše bogovi. Gle, ljudi stvoreni od oka moga smisliše zla dijela protiv mene i bogova. Čekao sam, nisam ih ubio, prije nego što čujem riječi vaše o tomu.' Reče tada Njegovo Veličanstvo Nun: 'Sine moj, Ra, ti si bog veći od onoga što ga je stvorio i onih koji ga stvoriše! Tvoje je prijestolje snažno, veliki je strah među ljudima od tebe zavladao. Neka tvoje oko kazni one koji te uvrijediše!' I slože se tada svi bogovi i božice i rekoše oni Ra: ' Veliki Ra, pobjegoše ljudi od tebe u pustinju, njihova su srca u strahu. Pošalji oko svoje da uništi one koji smisliše zlo protiv tebe, neka ono siđe u obliku Hator' …

[edit] Ra zaustavlja božicu Sekment i spašava ljude

… reče Ra tada: 'Zovite mi brzonoge glasnike moje neka se žure kao sjena uz tijelo!' I dovedoše bogovi glasnike Ra. 'Idite u Elefantinu, sameljite puno didija (crveno obojen mineral poznat drevnim Egipćanima) i još više ječma za pivo. Načinite sedam tisuća posuda piva!' Kada Ra dođe da pogleda pivo pomiješano s didijem, koje je sada nalikovalo na ljudsku krv, silno se razveseli Ra: 'O kako je to divno, ja ću spasiti ljude! Uzmite ovo i odnesite na mjesto gdje je Sekment ubijala ljude, pa izlijte to na sve četiri strane!' Bilo je već jutro istrebljenja ljudi kada se pojavi strašna Sekment. Bi Sekment radosna kada ugleda da je sve poliveno od krvi ljudske i stane je ona piti. Razveseli se njezino srce i pođe ona opijena (pijana) i sretne ona ljude u strahu, ali ih ne prepozna. Pojavi se tada Ra sa svom svojom božanskom svitom i reče on tada Sekment: 'Idi u miru otpočini, Imait (opet jedan od oblika božice Hator) … Na slici je, dakako, opet Athumanunhovo poimanje strašne božice srdžbe i rata Imait, onako, samo njemu na svojstven način…

[edit] Neter Mesehtiu – simboli bogova

Oznaka (simbol) u hijeroglifima koja označava boga (božanska bića) jednostavno izgleda poput zastavice ili ratne sjekire. Drevnim egipatskim jezikom kazano (nether – tkanina, dakle zastavica), ili (neter – bojna sjekira). U drevnim zapisima Egipćana iz arhajskog doba upravo je zastavica rabljena za oznaku hrama. Dakle, za oznaku riječi 'bog' ostaje nam ipak sjekira. Zašto su, drevni Egipćani, upravo sjekiru izabrali za oznaku božanstva, Athumanunhu je još i danas nepoznato, ali pomnijim proučavanjima zapisa i motrenjem zvijezda na Nebu, izgledu sjekire najbliže je zviježđe Velikog Medvjeda. Međutim drevni Egipćani to zviježđe nazivaju Mesehtiu (but bika, svetog bika Apisa, a upravo je i Ra rođen između butina 'nebeske krave'). Eto tako onda Athumanunh objašnjava na sebi svojstven način i sjekiru kao oznaku koju su drevni Egipćani uporabili za označavanje svojih bogova.

[edit] Egipatsko 'zlatno doba' – 'prvobitno vrijeme'

Drevni Egipćani u svojoj mitologiji opisali su 'zlatno doba' – 'prvobitno vrijeme' kao doba u kojem su ljudi živjeli s bogovima, zemlja je bogato rađala plodovima, a grijeh i nasilje bili su potpuno nepoznati. No, to stanje (možemo ga slobodno usporediti s biblijskim rajem) iznenada su prekinuli ljudi svojim prvotnim grijehom. (Athumanunh doista nigdje nije pronašao nikakav zapis drevnih Egipćana kakav je to bio grijeh i kada je on počinjen) Sigurno je jedino to da je solarni bog Ra bio iznenađen i potpuno razočaran grijehom koji su počinili ljudi. Tako je u Tekstovima sarkofaga Athumanunh pronašao zapis: … 'stvorih svakog čovjeka drugom nalik. Nikada im ja ne zapovjedih da počine grijeh, no, on je došao iz njihovih srca pokvarenih i time su pokvarili moju riječ. Ja stvorih bogove od krvi svoje, a ljude od suza svojih…' tako je govorio razočarani Ra. Dalje mitologija kazuje o 'nebeskoj kravi' u kojoj je Ra odlučio ljude kazniti za 'prvotni grijeh', pa Ra na Zemlju šalje božicu Hator koja se u srdžbi na ljudski grijeh pretvorila u strašnu božicu Sekhmet (Jedan od oblika božice Hator kada ona ima lavlju glavu). Tako je strašna božica Sekhmet stala nemilice uništavati ljude. No, Ra uvidje da to nije dobro, pa pošalje svoje glasnike da opiju Sekhmet pivom. strašne božice.)

[edit] Božansko stvaranje čovjeka u egipatskoj mitologiji

Stvaranje čovjeka u drevnoj je egipatskoj mitologiji opisano na više načina. Jedna od verzija kazuje da su ljudi nastali od suza Raovih, a bogovi od krvi njegove, pa tako svi vuku podrijetlo od Sunca. Po drugoj verziji božanski kreator bog Khnum čovjeka je stvorio na svom lončarskom kolu oblikovao mu dušu (ka) koja je pretvorbom sišla u oblikovano ljudsko tijelo, a pri tomu je zadržala vezu s bogovima (sve dok je čovjek pravedan), božica Izida čovjeku je darovala srce (ab) koje ga je upućivalo na vezu s bogovima (opet sve kada je pravedan). Treća pak verzija kazuje da je u početku postojalo 'zlatno doba' koje je bilo 'prvobitno vrijeme' kada na zemlji vladaju samo bogovi. U tom je dobu bilo sve idealno i baš su se tu zbili događaji koje drevni Egipćani kasnije opisuju u svojoj mitologiji, a koji su za njih zapravo konstitucije postojećeg stanja Svijeta. Primjerice, čovjekova smrtnost i besmrtnost bogova dolazi od ubojstva Ozirisa pravednog, kojeg je ubio vlastiti brat Set, veličanstveni ratnik s pramca 'barke od milijun godine' (Athumanunhu još ni danas nije poznat trenutak kada je to taj veličanstveni ratnik zastranio, da li je to bila zavist što je otac Geb vlast ostavio Ozirisu, ili je to možda ljubomora na vlastitog brata jer ga potajno ljubi i obožava Neftida žena Setova) No, Oziris je uskrsnuo i postao je vladar Amenteta (Svijet mrtvih). Dakle, time je određena čovjekova sudbina i njegov boravak u vječnosti nakon smrti, ali istodobno i nužna obnova života. Zanimljivo je da je jedino Oziris zadržao popularnost tijekom sva tri milenija egipatske povijesti. Dok su drugi bogovi i božice zamjenjivi, ili vremenom mijenjaju imena i oblike (Ra, Amun, Aton, Iusaset, Hator, Izida …), te imaju konkurencije, Oziris je uvijek Oziris, kako na početku 6. dinastije tako i na završetku ptolomejske dinastije. Upravo pred Ozirisa svi moraju jednom doći (faraon i seljak, muškarac i žena, ratnik i umjetnik, svećenik i pisar…) Iako je Ozirisova riječ posljednja, on nikada u ikonografiji drevnih Egipćana nije prikazan kao zastrašujući bog gnjeva i kazne, on je uvijek blag i produhovljen, a Athumanunhu se poima poput Krista koji je također rođen kao čovjek, u svojim mukama dijeli sudbinu običnog čovjeka i na kraju je mučki ubijen, da bi kasnije bio sudac mrtvima.

[edit] Svjetonazori u egipatskoj mitologiji

Naš današnji Svijet okrenut je prema budućnosti i temelji se (barem u onoj optimističnoj varijanti) na vjerovanju da će razvojem naše civilizacije doći do određenog napretka koji će možda omogućiti humaniji svijet. Ako našu civilizaciju temeljimo na kršćanstvu onda naše Vrijeme teče linearno, a početak našega Duha počinje s Kristovim rođenjem. Dakle, time je zatvoreno razdoblje Staroga Svijeta i njegove nasljednice Antike. Dok se u našem poimanju Vremena nikada ništa ne može opetovati (ni stanje Svijeta, ni ljudski život, ni samo Kristovo rođenje) drevni su Egipćani poimanje Vremena (povijesti) drukčije promatrali. Vrijeme su promatrali kao ciklični (spiralni) tijek koji u svakom trenutku omogućuje obnovu Svijeta, života, pa i same povijesti koja je kod drevnih Egipćana zapravo opetovanje mitskih arhetipova na različitim Vremenskim nivoima. Za drevne su Egipćane dakle Prostor i Vrijeme samo privremeno stanje koje je nastalo razdvajanjem Neba (Nut) i Zemlje (Geb). Taj trenutak drevni su Egipćani zabilježili kao vječnost (Heh), odnosno kao 'milijun godina' i to su vrlo često prikazivali u svojim ikonografijama. O čemu Vam to kazuje Athumanunh? Kazuje vam o drevnom mitu drevnih Egipćana u kojem su boga Zemlje Geba i božicu Neba Nut, u njihovom spolnom činu, (…toliko su tijesno priljubljeni bili da između njih ništa nije postojalo, a Nut ni svoju djecu roditi nije mogla …) razdvojili bog Šu (Zrak, otac Geba i Nut) uz svesrdnu pomoć boga Heh (Vječnost). Dakle, kada se bogovi Šu i Heh umore (ostare), Geb i Nut ponovno će se spojiti, a Svijet će se vratiti u stanje prvobitnog kaosa u kojem neće biti ni bogova ni ljudi, no, ostat će Nun koji će se opet izdići iz prvobitnog kaosa i sve se ponovno ponavlja.

[edit] Vanjski linkovi

• Glyphdoctors: Study hieroglyphics and Egyptian mythology online.
• Egyptian Ministry of Tourism's extensive information on Egyptian Deities
• Hare, J.B., "ancient Egypt". (sacred-texts.com)
• "ancient Egyptian architecture: temples". University College London.
• O'Brien, Alexandra A., "Death in ancient Egypt".
• Telford, Mark Patrick, "Death And The Afterlife".
• Crystal, Ellie, "ancient Egypt". Crystalinks Metaphysical and Science.
• "ancient Egyptian Culture
• Ancient Egyptian History - A comprehensive & consise educational website focusing on the basic and the advanced in all aspects of Ancient Egypt