Vršac

Izvor: Wikipedija

Vršac je grad u Srbiji..

[uredi] Zemljopis

Grad Vršac, jedan od najstarijih banatskih gradova, nalazi se na jugoistočnom rubu Panonske nizine, u podnožju Vršačkih planina. Leži sjeveroistočno od Beograda na 83. kilometru međunarodnog magistralnog puta prema Rumunjskoj, od koje je udaljen 14 km. Vršac odlikuje dobra povezanost sa okolnim mjestima, kao i gradovima u ovom dijelu Vojvodine, i to kako cestovnim tako i željezničkim prometom. U samom Vršcu nalazi se željeznički granični prijelaz prema Rumunjskoj, a cestovni kod Vatina.

Vršac leži u samom podnožju Vršačkih planina. U njegovoj neposrednoj blizini nalaze se depresije Velikog i Malog rita, potočne doline, lesne zaravni, a na nevelikoj udaljenosti nalazi se i Deliblatska peščara, specifičan geografski kompleks i jedno od najvećih pješčanih prostranstava u Europi.

Vršačke planine, na krajnjem jugo-istoku Banata, zauzimaju površinu od oko 170 km². Imaju pretežno odlike brdsko-brežuljkastih predjela čiji središnji dio ima planinski karakter. Počinjući sa brdima Kapela (252 m) i Kula (399 m) nad samim gradom, prostiru se na istoku sve do rječice Černe u Rumunjskoj, na sjevernoj strani oivičene su Markovačkim potokom i Malim Ritom u koji se strmo spuštaju. Sa južne strane blago opadaju i završavaju se dolinama potoka Mesića i Guzajne. U uzdužnom profilu, na pravcu istok-zapad nalaze se najveći vrhovi, među kojima dominira Gudurički vrh (641m), ujedno i najviši vrh u Vojvodini. Južna i severna podgorina ispresecane su vododerinama i potočnim dolinama.

Klima je umjereno-kontinentalna, sa sljedećim obilježjima: duga i topla ljeta, nešto hladnije, a ponekad hladne i snjegovite zime, svježija i kraća proljeća, dok su jeseni duže i toplije. Posebnu specifičnost Vršcu daje košava. Najčešće puše u rano proljeće i kasnu jesen, odnosno u hladnijoj polovini godine. Brzina košave je promjenljiva i kreće se od 18 do 40 km na sat, a pojedini udari i do 140 i više km na sat. Osim košave puše i sjeverac i sjeverozapadni vjetar.

Vršački predio je prilično siromašan vodotokovima prirodnog porijekla. Jedina rijeka je Karaš, koji izvire u Rumunjskoj i protiče nedaleko od Vršca. Mesić, najveći od nekoliko potoka, izvire u brdima iznad istoimenog sela i protiče kroz sam grad. Na teritoriji južnog Banata izgrađena je od 18. stoljeca do danas, čitava mreža kanala za odvođenje atmosferskih i podzemnih voda. Najveći je kanal Dunav-Tisa-Dunav, koji prolazi na oko desetak kilometara od Vršca. U samom gradu je umjetno jezero koje je uređeno kao gradsko kupalište, a u blizini, u Velikom Ritu postoji ribnjak površine 906 hektara, poznat i kao stanište velikog broja vrsta barskih ptica i druge divljači.

U životinjskom svetu Vršačkih planina ima srna, divljih svinja, zečeva, divljih mačaka, lisica, a u prolazu se zadržavaju i vukovi. Iz ptičjeg svijeta zastupljeni su: divlja patka i guska, divlji golub, jarebica, fazan, veliki i mali djetlić, kraguj, pupovac, a od grabljivica, jastreb, mišar, orao, sova i sokol. Na području Vršca žive: vjeverica, šumski puh, siva i crna vrana, gavran i mnoge druge vrste retkih ptica. Jedinstveno gnjezdište u Srbiji ima u Malom Ritu barska šljuka bekasina. Od zmija najzastupljenija je bjelouška, rjeđe šarka, a ima sljepića i smuka. Jedna vrsta zelenog guštera smatra se da je raritet u Vojvodini. U riječnim tokovima i u kanalima ima raznih vrsta riba: štuke, šarana, soma, kečige, karaša i sitne bijele ribe.

Biljni svijet je veoma raznolik. Najviše je trava od kojih poseban značaj ima kostrika. Na Vršačkim planinama rastu: smreka, crni bor, pavit, poljski i brdski brest, bukva, pitomi kesten, više vrsta hrasta, bijeli grab, više vrsta lipa, kupina, šipak, poljska ruža, divlja jabuka i kruška, bijeli i crveni glog, brekinja, oskoruša, ]rašljika (trn), divlja trešnja, ruj, klokočika, klen, mliječ, žesta, dren, svib, bršljan, kurika, pasrden, bijeli i crni jasen, obična kalina, crvena zova, veprina. Sve su to autohtone biljne vrste. Naknadno unijete drvenaste vrste su: bagrem, jasika, bijela i crna topola, vrba rakita, divlji kesten i razni četinari. Na Vršačkim planinama ima 1.024 vrsta drveća, šiblja i zeljastog bilja. Zna se za 22 biljne zajednice (fitocenoze) i to 10 stepsko-livadskih i 12 šumskih.

Opcini Vršac pripadaju sela: Vatin, Mali Žam, Veliko Središte, Markovac, Mesić, Pavliš, Sočica, Jablanka, Vlajkovac, Ritiševo, Kuštilj, Uljma, Izbište, Vojvođinci, Potporanj, Straža, Malo Središte, Šušara, Orešac i Zagajca.

[uredi] Povijest

Prvi tragovi naselja na Vršačkom brdu potiču iz vremena prapovijesti. Podgrađe ispod Vršačke kule (srednjevjekovno utvrđenje) visoko je 21 m, sa zidovima debelim 2,5 m. Područje današnjeg grada i okoline bilo je također naseljeno u davnoj prošlosti.

Naselje na ovom mjestu razvilo se u sjenci srednjovekovnog grada koji je podigao ugarski kralj Žigmund početkom XV vijeka na vrhu brda da bi zaštitio južne granice svoje države od stalnih turskih upada. Uskoro je grad predat srpskom despotu Đurđu koji ga je povezao sa svojim glavnim utvrđenjima južno od Dunava u čvrsti odbrambeni sustav.

Godine 1425. srpske izbjeglice sa juga nastanile su se u podnožju brijega i svoje naselje nazvali su Podvršac. Već tada ova oblast bila je poznata po svojim vinima koja su bila među najtraženijima (i najskupocjenijima!) na ugarskom dvoru. Nakon što su opustošili čitavu oblast, Turci su grad zauzeli 1552. no Vršac je i dalje ostao nastanjen Srbima. Ovo se promenilo nakon 1594. kada su Srbi, u nadi da će se osloboditi u suradnji sa austrijskom vojskom, podigli Banatsku bunu: isprva su imali mnogo uspjeha i između ostalih gradova oslobođen je i Vršac, no krajem ljeta Turci su udruženim snagama potukli ustanike i započeli sa osvetom. Većina Srba pobegla je u Erdelj a Vršac je u potpunosti poprimio orijentalni izgled. 1716. Turke je iz grada protjerao vojskovođa Eugen Savojski čime je otvorio novu epohu u povijesti grada. U grad su uskoro kolonizovani Nijemci iz podrucja oko rijeke Mozela koji su sobom donijeli nove vinogradarske tehnike koje će Vršac brzo pretvoriti u jedno od središta vinarstva Habsburškog carstva. Brzi privredni uspon okrunjen je dobijanjem povelje slobodnog kraljevskog grada 1817. Grad je znatno nazadovao za vrijeme revolucije 1848. kada su se oko njega tukli Srbi i Mađari. Ostatak XIX vijeka protekao je u miru i napretku koji je presijekla zaraza filoksere koja je zapretila uništenjem sve vinove loze. No, katastrofalne posledice foloksere brzo su poništene u ovoj oblasti planskim sađenjem američkih sorti loze. Najveća etnička promena nastupila je u posljednjim danima Drugog svetskog rata kada su lokalni Nijemci izbegli pred nastupajućom Crvenom armijom. Tada dolazi do sistematske demografske i političke promjene u gradu. Komunisti preuzimaju sve oblike vlasti. Zemlja, imanja, tvornice, zgrade oduzimaju se starosjediocima i dodjeljuju podobnima. Do pedesetih godina dvadesetog vijeka traje strahovita pljačka, nasilje, maltretiranja i ubijanja, da bi kasnije grad počeo živjeti kao i svi drugi u SFRJ. Osamdesetih godina dvadesetog vijeka Vršac počinje izlaziti iz privredne tame i razvija imidž uspješnog grada.

[uredi] Kultura

Vršac ima znamenitu povijesnu prošlost sa spomenicima od prapovijesti do današnjeg doba. Mnogobrojne karakteristične građevine iz XVIII i XIX vijeka, Gradska kuća, stara apoteka (1783), barokna zgrada "Dva pištolja", kuća u kojoj je živio i umro Jovan Sterija Popović, Vladičin dvor, crkve, stari park sa spomenicima, Narodni muzej (osnovan 1882 - najstariji muzej u Vojvodini), a glavno obilježje grada je stara kula stražara na Vršačkom bregu iz ranog srednjeg veka simbol grada i najstariji zamak na teritoriji Vojvodine. Sve to je vijredno psomena, a naročito Manastir Mesić iz XVII veka. U ovom gradu je rođen otac Srpske drame Jovan Sterija Popović, najpoznatiji srpski slikar Paja Jovanović. Grad ima profesionalno kazalište, razvijena je izdavačka djelatnost u kojoj prednjači KOV - Književna opština Vršac. U gradu se održava Jesenski kazališni festival, međunarodni festival folklora.

[uredi] Gospodarstvo

[uredi] Poznate osobe

• Paja Jovanović
• Jovan Sterija Popović
• Vasko Popa
• Bora Kostić