Dream Theater
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
| Dream Theater | ||
|---|---|---|
 |
||
| Muzički žanr | progresivni metal | |
| Članovi | John Petrucci James LaBrie Mike Portnoy John Myung Jordan Rudess |
|
| Država porijekla | SAD | |
| Period karijere | 1991. - | |
| Izdavačka kuća | Atlantic Records | |
| Skorašnja diskografija | ||
| Six Degrees of Inner Turbulence (2002.) |
Train of Thought (2003.) |
Octavarium (2006.) |
Dream Theater (fon.: Drim tiater) je američki bend progresivnog metala koji je nastao sredinom '80-ih u New Yorku pod prvim nazivom Majesty.
Sadržaj |
[izmijeni] Članovi
[izmijeni] Trenutna postava
- James LaBrie - vokali (1991. - trenutno)
- John Petrucci - gitare i prateći vokali (1985. - trenutno)
- Mike Portnoy - bubnjevi i prateći vokali (1985. - trenutno)
- John Myung - bas gitara (1985. - trenutno)
- Jordan Rudess - klavijature (1999. - trenutno)
[izmijeni] Bivši članovi
- Chris Collins - vokali (1985-1986)
- Charlie Dominici - Vokali (1987- 1990)
- Kevin Moore - klavijature (1985-1994)
- Derek Sherinian - klavijature (1995-1999)
[izmijeni] Karijera
Nakon promjene imena benda u Dream Theater, na mjesto pjevača dolazi Charlie Dominici sa kojim izdaju prvi zvanični album 1989. When Dream And Day Unite koji im otvara vrata ka većim izdavačkim kućama. Zapaženi od strane drugih muzičara, kritičara i publike kao izuzetno virtuozni muzičari (svi gore pomenuti osim pjevača su pohađali prestižnu Berkley muzičku školu).
1991. godine na mjesto pjevača u bend, što se kasnije ispostavilo kao pravi potez, dolazi kanadski pjevač James LaBrie, izuzetni tenor sa kojim 1992. izbacuju kultni album Images and Words sa kojim bend postaje poznat širom svijeta. Na pomenutom albumu, do tada po prvi put u muzičkoj historiji, se stil sviranja razlikovao od bilo čega drugog do tada. Sa primjesama jazza, klasike, metala, hard rocka i simfonijskog rocka, Dream Theater počinje da važi za svojevrsnu muzičku atrakciju. Sa albuma se izdvajaju pjesme: Pull me under, Take the time, Another day i Metropolis, Pt. 1: The Miracle And The Sleeper.
1993. izbacuju Live at Marquee i VHS LIVE In Tokio.
1994. izlazi logičan nastavak prethodnog albuma "Awake" sa hitovima poput: Erotomania", "Voices", "Lie", "6 o'clock". Po završetku albuma bend napušta klavijaturista Kevin Mur, jedan od najzaslužnijih za zvuk benda do tada, koji se kasnije dosta mijenjao. Na njegovo mjesto dolazi Derek Sherinian i 1995. izbacuju mini album "A Change Of Seasons" sa naslovnom numerom od 24 minuta i par obrada njihovih omiljenih bendova.
1997. se pojavljuje Falling Into Infinnity, manje uspješan kod publike, ali sa par pjesama koje i dan danas bend provlači na koncertima.
1998. izbacuju VHS i audio izdanje Once in a LIVETime.
Kako su godine odmicale, bend je sve više muzički napredovao i 1999. sa novim, tehnički najboljim klavijaturistom, Jordan Rudessom koji je zamijenio Dereka Sheriniana, izdaju remek djelo Metropolis, Pt. 2: Scenes From a Memory. Album, konceptualno zamišljen kao predstava podjeljen po činovima u dva akta, opisuje radnju i glavnog junaka priče Nicolasa, koji se putem hipnoze vraća u prošli život, u 1928. kada je bio žena (Victoria), da bi otkrio da je brutalno ubijen.
2000. objavljuju album uživo Scenes From A New York na kome sviraju cijeli prošli album od prve do zadnje pjesme.
2002. im izlazi dupli album Six Degrees of Inner Turbulence, također sjajan na kome u nekim dijelovima se kritički osvrću na Bushovu politiku.
2003. najmračniji album do tada Train of Thought sa kojim trijumfalno završavaju turneju u prestižnoj hali Budokkan u Tokiju koji je ostao zabilježen na DVD-u.
2005. izlazi osmi zvanični album, simbolično nazvan Octavarium.
U augustu 2006., povodom dvadesetogodišnjice rada benda, objavljuju još jedan zvanični dupli koncertni album sa Njujorškom filharmonijom pod nazivom Score. Također treba spomeniti da su članovi benda radili projekte sa strane od kojih su najpoznatiji Liquid Tension experiment 1 i 2 sa basistom Tonijem Levinom i Petruccijev G3 LIVE in Tokio sa Jo Satrianijem i Steveom Vaiom.
