Albrecht Dürer
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Albrecht Dürer (Nürnberg, 21. maj 1471. - Nürnberg, 6. april 1528.), njemački slikar i kipar
Jedan je od najvećih predstavnika renesanse. Učio je crtanje u radionici nurnberškoga slikara M. Wolgemota gdje je boravio 4 godine, a 1495. prvi put odlazi u Italiju i kopira talijanske majstore. Ujedinio je talijansku ranu renesansu s ekspresivnim stilom njemačkog reformatorskog doba te došao do novih oblika izražavanja. Posezao je mitologijskim, alegoričnim u religioznim temama ali se bavio i prirodom. Njegovi akvareli krajolika, studije biljaka i životinja svjedoci su njegovog dubokog razumijevanja prirode. U radionici svojeg oca obučen za zlatara Dürer je do vrhunca razvio drvorez i bakrorez te svojim grafikama odlučujuće utjecao na populariziranje reformatora i humanista. Kao prvi njemački umjetnik posvetio se teoriji umjetnosti te između ostalog napisao temelje znanosti o proporcijama.
Nakon povratka u Nürnberg otvara radionicu i izvodi oltarne slike i portrete, prve bakroreze i niz drvoreza "Apokalipsa" i "Velika muka". Nakon povratka s drugog putovanja u Italiju nastaju njegovi najvredniji bakrorezi "Vitez", "Đavo i smrt", "Melankolija" i "Sveti Jeronim u ćeliji". U posljednjoj fazi naslikao je svoj najbolji "Autoportret" i "Četiri apostola", te pisao traktate o slikarstvu. Njegovo ukupno djelo obuhvaća 70 slika, 900 crteža, 100 bakroreza i 350 drvoreza.
