Otok Clipperton
Izvor: Wikipedija
|
|||
| Geslo : Liberté, Égalité, Fraternité | |||
| Službeni jezik | francuski | ||
| Status | Prekomorski posjed Francuske | ||
| Upravitelj | Visoki izaslanik Republike Francuske iz Francuske Polinezije | ||
| Površina | 7 km² | ||
| Stanovništvo
- Ukupno |
0 stan. 0 stan./km² |
||
| Vremenska zona | UTC -8 | ||
| Internetski nastavak | .pf | ||
Otok Clipperton, izvornog naziva "île de la Passion" (Otok strasti), je francuski atol u Tihom oceanu, 1.280 kilometara zapadno od obale Meksika. Otok je bio od 1936. pod upravom Établissements français d'Océanie, a od 18. ožujka 1986. njime se upravlja sa Francuske Polinezije. Zbog velikog pomorskog značaja otoka, on je pod upravom premijera, kojeg predstavlja Visoki izaslanik sa Francuske Polinezije. On odlučuje o pristupanju otoku i davanju prava za vađenje ruda. Ovaj francuski posjed, službeno nije dio TOM-a.
Sadržaj |
[uredi] Povijest
Otok su otkrili 2. travnja 1711. Francuzi Martin de Chassiron i Michel du Bocage, zapovjednici fregata La Découverte i La Princesse. Otok su nazvali île de la Passion.
Ime Clipperton dolazi od imena engleskog pirata i prirodnjaka Johna Clippertona (ili Clippingtona), za kojeg se vjeruje da je 1704. prošao kraj otoka ili se čak tamo iskrcao. Iako ne postoji nikakav dokaz o tome, povijesno je sačuvano ime Clipperton iz nikakvog posebnog razloga, a jedan bi mogao biti i legenda o blagu.
Francuska je 17. studenog 1858. godine, aneksirala otok, zbog njegove velike strategijske važnosti, tj. zbog blizine Panamskog kanala. Na otoku je namjenjena gradnja luke u kojoj bi se brodovi sakrili za vrijeme magle. Također je na najvišoj točki otoka trebao biti izgrađen svjetionik. Ipak, otriće velike količine guana na otoku je potaknuo obližnji Meksiko na okupaciju otoka 1897. Postoje također indicije da je otok od 1895. do 1896. bio pod okupacijom SAD-a. Zbog izbijanja Meksičke revolucije, brodovi koji su na otok dolazili dva puta godišnje, su prestali dolaziti. 1914. godine, meksička vlada je zaboravila garnizon vojnika sa ženama i djecom, koji su ostali na otoku od 1906. Svi stanovnici su pomrli od skorbuta i gladi, osim tri žene i osam djece, koje je 18. srpnja 1917. spasio američki brod Yorktown. To je slavna priča "Zaboravljenih na Clippertonu".
Nakon sukoba o suverenitetu između Francuske i Meksika, francuski suverenitet je vraćen 31. siječnja 1931. godine, nakon arbitraže Međunarodnog suda i talijanskog kralja Viktora Emanuela III.. Meksiko je prizna francuski suverenitet nad otokom tek 1959. 1944. godine, otok je zauzeo SAD, koji su tamo izgradili zračnu pistu. Nakon protesta francuskog ministra vanjskih poslova Georgesa Bidaulta u siječnju 1945. godine, SAD je Francuskoj vratio otok 21. ožujka 1945. Od 1966. do 1969. godine, na otoku su se vodila istraživanja « Missions Bougainville », kad je detaljno istažena hidrobiologija lagune i fauna.
Meksičko-francuska ekspedicija "Surpaclip" je u studenom 1997. godine bila prva znanstvena ekspedicija na otoku nakon 27 godina, zadnja je bila Cousteaueva. Također to je bio prvi put da su Meksikanci posjetili otok nakon drame od 1914. do 1917.
2001. godine, francuska misija "Passion 2001" pod vodstvom C. Jost iz CNRS-a uz pomoć Francuske mornarice, je napravio niz istraživanja na otoku uključujući popis flore i faune, izradu nove kartografije itd.
Od prosinca 2004. do ožujka 2005., istraživač Jean-Louis Étienne zajedno sa ekipom znanstvenika je napravio inventorij životinja koje žive na otoku. Cilj istaživanje je promatranje evolucije biosfere na ovom malom prostoru, praktički bez ljudskog utjecaja.
[uredi] Zemljopis
Clipperton ili Otok Strasti je najmanji francuski posjed u Tihom oceanu. Nalazi se 1.280 kilometara od prve kopnene obale, Acapulca u Meksiku i 945 km od najbližeg kopna, sjevernog malog otoka Soccoro u meksičkom otočju Revillagigedo. Najbliže francusko tlo je otok Nuku Hiva u Markiškom otočju, 4.018 km jugozapadno. Havajsko otočje je udaljeno 4 930 kilometara.
Clipperton je jedini koraljni atol u ovom dijelu Pacifika. Kružnog je oblika, opsega 12 km. Ukupna površina teritorija je 1,7 km², a najviša točka je vulkanski kamen, visine 29 metara.
Izvorno otvorena na dva prolaza (jugoistočno i sjeveroistočno), laguna (7,2 km²) je zatvorena između 1840. i 1858. godine, vjerojatno zbog oluja. Izolacija vode u laguni, od oceanske vode je izazvala smrt koralja i eutrofizaciju. Zbog isparavanja vode u laguni, ona je slanija i kiselkasta. Ovdje se nalazi više rupa većih od 20 metara, a najveća je duboka 90 mtara i naziva se "Rupa bez dna" (Trou sans fond). Visoka koncentracija podvodnog sumpora je spriječila Cousteaua u detaljnijem istraživanju podmorja.
Vegetaciju sačinjava nisko raslinje i nekoliko palmi. Na otoku živi velika zajednica rakova (oko 12 milijuna iz porodice Gecarcinadae). Također postoji i veliki broj ptica (oko 110 000). Zanimljivo je da je negdje u razdoblju između 1858. i 1917. sa otoka nestalo svo nisko raslinje. Smatra se da ga je uništila oluja ili oprao cunami uzrokovan potresom. Vode oko otoka su prepune morskih pasa.
[uredi] Administracija
Međunarodna konvencija za pomorsko pravo iz 1982. godine, dopušta Francuskoj gospodarenje morskim područjem od 435 612 km², oko otoka. Akademija prekomorskih znanosti od 1981. godine, preporuča gradnju ribolovne baze na otoku, otvaranje lagune i gradnju zračne piste. 1986. godine, otok je klasificiran kao "javni posjed države" (domaine public de l'État).
Regularno, nekoliko puta na godinu Francuska mornarica posjećuje otok, kako bi zamijenila memorijalnu ploču i nacionalnu zastavu, koje često kradu šverceri, ribolovci i lovci na blago.
[uredi] Legende
Smatra se sa je Engleska proglasila Clipperton otok pod lažnom geografskom dužinom i širinom, te je tako vlasnik fantomskog Clippertona.
U mnogim enciklopedijama piše da na otoku živi oko 50 stanovnika. To je podatak koji nije obnovljen od 1917.
Novinar Gabriel Macé, često spominje Clipperton u Le Canard enchaînéu. Te je tako postao stručnjak za ovaj mali otok.
[uredi] Bibliografija
- Knjige :
- Jost C., Risques environnementaux et enjeux à Clipperton, in Cybergéo, europski zemljopisni časopis
- Juet H., Clipperton, l'île Passion, Éditions Thélès, Pariz, 258 p., 2004.
- Jean-Hugues Lime, Le Roi de Clipperton, roman, Le Cherche-Midi éditeur, 2002.
- André Rossfelder, Tropique du crabe - Clipperton, l'île tragique, roman, éd. Albin Michel, 1976.
- Laura Restrepo, La isla de la pasíon, roman ;
- Filmovi :
-
- Clipperton, komentirao Jean-Louis Étienne, dokumentarni film grupe studenata / Toulon, 2005 ([1]).
- Clipperton, l'île de La Passion, dokumentarni film C. Josta, Éditions CDP Nouméa/SCEREN, Pariz, 2004. [2]
- La isla de la pasíon, meksički film iz 1942. (IMDB).
- Isla de la pasión, meksički TV film iz 2004. (IMDB).
[uredi] Vanjske poveznice
- Službena stranica
- Neslužbena stranica
- Stranica Jean-Louis Étienneova ekspedicije
- Otok Clipperton na Infopleaseu
- WorldStatesmen
- Financije Clippertona
- Službena stranica obitelji Clipperton
 |
Portal Francuske – Pristup člancima sa tematikom o Francuskoj. |
