Hare Krišna

Izvor: Wikipedija

Hare Krišna је popularno ime za ISKCON, Međunarodno društvo za svjesnost Krišne ili Boga.

U Hrvatskoj djeluje više od 20 godina. Od 2003. je registriran kao Vaišnavska vjerska zajednica u Republici Hrvatskoj. ISKCON je zapadni ogranak Gaudiya-Vaišnavizam, oblika Vaišnavizma utemeljenog prije 500 godina u Zapadnom Bengalu od Sri Caitanya, velikog reformatora hinduizma.

Vaišnavizam je zasnovan na devocijskom obožavanju (bhakti) Krišne (na sanskritu "Sveprivlačan") ili Višnua (na sanskritu "Svešprožimajući") i najstarija je monoteistička religija na svijetu. Poziva se na neprekinuto učeničko nasljeđe koje vodi preko samospoznatih mudraca (rishija) sve do samog Krišne. Međutim samo učenje ISKCON-a se temelji na dogmama cijelog niza gurua čiji je posljednji izdanak bio Šrila Prabhupada. On je na zapad prenio učenje svoje škole Vaišnavizma koja predstavlja strahopoštovanje prema Bogu i bogobojazan. Iz takvog nauka ranih 70-tih razvio se oblik vjerovanja, koji se na zapadu pretvorio u društveni pokret među mladima.

[uredi] Povijest i nastanak

Osnivač ovog pokreta je Swami Prabupada, rođen kao Abhaj Čaran De (1896 – 1977), koji je 1965. iz Indije došao u Ameriku. Studirao je engleski, filozofiju i gospodarstvo. Kao šezdesetdevetogodišnjak je stigao u Ameriku, gdje je počeo propovijedati svjesnost Boga.

[uredi] Vjerovanje

U Vaišnavizmu se naglasavaju dvije stvari kao put do realiziranja Boga, meditacija (molitva) i predano sluzenje Boga. Meditacija ili molitva se bazira na pjevanje svetih imena Krišne "Hare Krišna, Hare Krišna, Krišna Krišna, Hare Hare, Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare". Kao i u svim današnjim monoteističkim religijama velika važnost se predaje svetim imenima kao sredstvo povezivanja kroz molitvu.

Ozbiljni slijedbenici Vaišnavizma su striktni vegetarijanci i vjeruje se da svaki živtni oblik koji posjeduje svjesnost ima dušu i da je svjesnost sama po sebi simptom duše. Vjeruje se isto tako u reinkarnaciju i karmu. Sva vjerovanja i slijedbe dolaze iz drevnih Vedskih spisa i tradicija nastalih iz njih. Vede imaju više divizija a dva najvažnija spisa za Gaudiya Vaišnave su Bhagavad-Gita i Šrimad Bhagavatam. Spisi su pisani sanskritom koji je jedan od najstarijih pisanih jezika na svijetu i od kojega potječu gotovo svi europski jezici.

Ukratko, Vaišnave vjeruju da postoji duhovna i materijalna realnost. Bog je kreator svega tako i duhovnog i materijalnog svijeta. On je po prirodi duhovan i to je i naša prava priroda, priroda duše. Trenutno se nalazimo po utjecajem materijalne prirode (što nije nas prirodni položaj) i trebamo ponovo obnoviti kontakt sa Bogom i duhovnon prirodom kroz molitvu (meditaciju) i predano služenje.

Sam Vaišnavizam je širi pojam i ne upućuje na religiju ili kulturu. Vaišnava jednostavno znači netko ko je predan Bogu. Stoga se svi koji štuju Boga gledaju kao 'bhakte' bez obzira na geografski položaj ili kojoj oni kulturi pripadaju ili što propovjedaju. U tom smislu Vaišnavizam prepoznaje Isusa Krista ili Muhamada ili bilo koga koje svojim životom i djelima pokazao predanost kao proroke. Zaključci proroka i spisa kao i tradicije se mogu razlikovati ali suština ostaje ista, predanost i povezivanje s Bogom, sto je samo po sebi definicija Vaišnavizma.