Edgar Degas
Izvor: Wikipedija
Edgar Germain Hilaire Degas (Pariz, 19. lipnja 1834. - Pariz, 26. rujna 1917.), francuski slikar, grafičar i kipar
Isprva je slikao historijske teme i portrete u ulju, a 70-ih godina počeo je raditi u pastelu i temperi. Zanima ga prije svega pokret tijela, koji je prikazivao točno i realistički, a pritom su na njega utjecali japanski drvoresci (Utamaro i Hokusaj). Motive je tražio na konjskim trkalištima i u kazalištu, a oko 1872. počeo je crtati i slikati plesačice. Izlagao je s impresionistima, a poslije u salonu. Izradio je niz bakropisa, litografija, a bavio se i sitnom plastikom.
[uredi] Rane godine
Degas je rođen u Parizu, iz imućne bankarske obitelji. Sa jedanaest godina počinje svoje školovanje, u školi Lycee Louis Grand. Degas se ozbiljno počeo baviti slikarstvom, sa osamnaest godina svoju sobu je pretvorio u atelje, ali od njega se očekivalo da studira kao i od svih maldih plemića. Degas je imao druge planove te je svoje formalno školovanje napustio sa dvadeset godina, i krenuo studirati slikarstvo pod vodstvom Louisa Lamothea. Nakon par godina otputovao je u Italiju gdje je vidio radove Michelangela,Raphaela i ostalih slikara renesanse.
[uredi] Kroz život
Godine 1865. neki od njegovih radova izloženi su u Salonu (službena umjetnička izložba na akademiji Lijepih umjetnosti u Parizu). Sljedećih pet godina nekih od njegovih radova koji su bili izloženi u Salonu postupno su bili prihvaćeni u Svijetu konvecionalne umjetnosti. Poznat je po slikama konja i plesačica, počeo je sa povijesnom slikom kao što su Mladi Spartanci. U svojoj ranoj karijeri slikao je i portrete u kojima je uspio prikazati jake karakterne osobine portretiranih. Kroz svoje slikarstvo mnogo se više zanimao za teme iz realnog života nego za povijesne i mitološke teme. Godine 1870. izbio je Francusko – Pruski rat i Degas je stupio u Nacionalnu gardu, branio je Pariz te mu je ostalo malo vremena za slikanje. Kroz rat otkriven mu je problem s očima što ga je tijekom života jako brinulo. Nikad se nije ženio te je svoje posljednje godine svog života proveo skoro slijep, besciljno lutajući ulicama Pariza, dok nije umro 1917.
„Želio bih biti slavan ali nepoznat“
