Dragoljub (Draža) Mihailović
Izvor: Wikipedija
Dragoljub (Draža) Mihailović isto poznat kao Čiča (26. travnja 1893. – 17. srpnja 1946.), srpski radikalni vojskovođa, zapovjednik rojalističke Jugoslovenske vojske u otadžbini tijekom 2. svjetskoga rata, vođa Ravnogorskih četnika.
Sadržaj |
[uredi] Životopis
Dragoljub (Draža) Mihailović rodio se Ivanjici kao prvo od troje djece Mihaila i Smiljane Mihalović. Poslije Draže rodila se njegova sestra Milica 1894. , odmah poslije nje i sestra Jelica 1895. Nedugo poslije Jeličinog rođenja, od turbekuloze, umro je Dražin otac Mihailo, a pet godina kasnije 1900. umire i Dražina majka Smiljana. Poslije smrti majke brigu za djecu preuzima Dražin stric Vladimir.
[uredi] Školovanje i mladost
Nakon završetka četiri godine osnovne škole, Draža Mihailović upisuje se u prvi razred Treće Muzičke škole, a poslije završetka tri razreda upisiva se Drugu beogradsku gimnaziju gdje završava sljedeća tri razreda. Draža Mihailović bio je uzoran đak, i završio je obje gimnazije s odličnim uspjehom. Tokom školovanja 1905. preminula je Dražina sestra Milica.
Nakon završetka gimnazije 1910. Draža Mihailović pristupa 43. klasi Niže vojne akademije u Beogradu. Nakon šest mjeseci dobiva čin pitomca-kaplara, a dvije godine kasnije unaprijeđen je u čin pitomca-podnarednika. Izbijanjem Balkanskih ratova u rujnu 1912. , cijela 43. klasa prebačena je u bojišnicu. Poslije Kumanovske bitke, Draža Mihailović unaprijeđen je u čin narednika, a nakon bitke dodjeljena mu je srebrena medalja za hrabrost. U borbi protiv Bugara 1913. biva ranjen. Nedugo poslije unaprijeđen u potpukovnika i dodjeljena mu je zlatna medalja za hrabrost. Poslije kratkog rata s Bugarima 1913., Draža Mihailović odlazi Beograd na doškolovljavanje.
[uredi] Prvi svjetski rat
[uredi] Između dva rata
[uredi] Drugi svjetski rat
Pred kraj Drugog svjetskog rata, Mihailović se skrivao u Istočnoj Bosni, i za razliku od drugih četničkih vođa nije prebjegao na zapad. Agenti OZNE, uhvatili su Dražu Mihailovća 12. ožuljka 1946., koji je kasnije bio osuđen na smrt streljanjem za izdaju i ratne zločine nakon suda koji je trajao od 10. lipnja do 15. srpnja 1946. . Nakon što je odbijena žalba, Mihailović skupa s još osam oficira pogubljeni su 17. srpnja 1946 u Lisičijem Potoku, što je oko 200 metara od bivše Kraljevske palače u Beogradu. Tijela su pokopana u neobilježenom grobu na mjestu pogubljena.
[uredi] Posthumno američko priznanje
U drugoj polovici 1944, kada su brojni saveznički bombarderi prelijetali Srbiju ka ciljevima dublje u Europi, Mihailovićevi četnici su spasili 417 savezničkih pilota (od čega 343 američkih). Oni su se tada veoma trudili pokazati svoju dobru volju i korisnost saveznicima, koji su svoju potporu prebacili na Titove partizane. Četnici su međutim isto tako spašavali i njemačke pilote, a u nekim su pak prigodama hvatali savezničke pilote i predavali ih Nijemcima. (Cohen, 2, str. 35)
Zbog upornosti majora Richarda L. Felmana, njegovih suboraca i prijatelja, američki predsjednik Harry S. Truman, na osnovu pismene preporuke generala Dwighta D. Eisenhowera posmrtno je dodijelio Draži Mihailioviću kolajnu "Legion of Merit" (Orden za zasluge) za spašavanje života oborenih američkih pilota. Ova kolajna bila je dodjeljena u tajnosti, i nije bila objelodanjena da ne bi uvrijedili Tita i novu komunističku vlast u Jugoslaviji. SAD je imala interes da se Jugoslavija ne okrene u cjelosti SSSR-u.
Punih 60 godina kasnije, 9. svibnja 2005. Gordana Mihailović, kćer Draže Mihailovića, primila je očevu medalju u u ceremoniji koja je bila održana u uredu američkog vojnog atašea u Beogradu u nazočnosti nekoliko preživljelih spašenih američkih pilota te senatora srpskog podrijetla George Vojinovicha.
Ovi podaci, naravno, ne mijenjaju činjenicu da je Ravnogorski pokret u cjelini djelovao kao kvinslinški, održavajući istovremeno privid da prestavljaju pravi pokret otpora.
[uredi] Zanimljivosti
- 25.05.1942. u TIME Magazinu izlazi slika na prvoj stranici s člankom u kojem ga opisuju kao "najvećim partizanskim ratnikom Europe".
Dragoljub (Draža) Mihailović na naslovnici Time časopisa
[uredi] Nisu sva djeca slijedila oca…
Jedan sin i kćerka Draže Mihailovića pridružili su se partizanima. Drugi sin poginuo je kao četnik na Sutjesci 22. svibnja 1945. u posljednjoj velikoj bitci protiv partizana. (Dedijer (2), str. 731)
[uredi] Literatura
- Cohen, Philip J.: Tajni rat Srbije. Propaganda i manipuliranje poviješću, Zagreb: Ceres, 1997.
- Dedijer, Vladimir (2): Novi prilozi za biografiju Josipa Broza Tita, 2. tom, Zagreb: Mladost i Rijeka: Liburnija, 1981.
[uredi] Vanjske poveznice
- Spomenik Draži Mihailoviću u SAD
- Spomenik Draži Mihailoviću u Canberri (Australia)
- Tajni australski dokument iz 1944 u kojem se povlači podrška Draži Mihailoviću zbog kolaboracije s Njemcima
Nedovršeni biografski članak Dragoljub (Draža) Mihailović dopunite prema pravilima Wikipedije.
