Četnici do 1918.
Izvor: Wikipedija
Do godine 1918., tj. stvaranja Kraljevine SHS, termin četnici, prema glagolu četovati (vidi članak četnici) koristi se za pripadnike gerilskih skupina u Srbiji i Makedoniji.
Sadržaj |
[uredi] Knjige o gerilskom ratovanju u XIX. stoljeću
Gerilsko ratovanje (hajdučija, četovanje) imalo je veliki značaj u prvom i drugom srpskom ustanku, 1804. i 1815. godine. Gerilsko ratovanje privlačilo je pažnju u Srbiji tijekom XIX. st., pa su na račun srpskih vlasti bile izdane dvije knjige o tom predmetu: Pravilo o četničkoj vojni 1848. (s poljskog prepričao Matija Ban) i Četovanje ili četničko ratovanje (napisao Ljubomir Ivanović). (Tomasevich, str. 113)
[uredi] Četnici u Makedoniji do Prvog balkanskog rata (1912)
Naziv četnici koriste se u drugoj polovini XIX. stoljeća, u Makedoniji; paralelno se koristi riječ komiti. U to doba zemlje koje su se ranije oslobodile turske vlasti (Srbija, Bugarska i Grčka) počinju borbu za oslobođenje MMakedonije. One organiziraju posebne postrojbe, koje dobivaju naziv "četnici" ili komiti, koje potajno ubacuju na područje pod turskom vlasti. Oni su bili odjeveni u narodnu nošnju, lako naoružani, formirani u čete, disciplinirani. Investicija je bila niska i bili su prilično uspješni u destabilizaciji turskih vlasti. Za njih se koristio i naziv komiti. Kasnije se javljaju i spontano nastale oružane skupine tamošnjeg stanovništva, za koje se koristi isti nazivi.
Na temelju iskustava u Makedonskom ratu za oslobođenje, četničke skupine postaju dio srpske vojne doktrine za djelovanju u pozadini, te temeljna jedinica za paravojno djelovanje u krajevima u kojim se nalazi većinsko srpsko stanovništvo.
[uredi] Grupe ubačene iz Srbije, Bugarske i Grčke
Manje oružane grupe, oburčene i oružane u Srbiji, Bugarskoj i Gerčkoj, ubacivane su na turski teritorij, gdje nastoje destabilizirati tursku vladavinu i poticati nacionalnu svijest kršćanskog stqanovništva. Ove grupe su u pravilu bile sastavljeno od dobrovoljaca iz susjednih država, koji se nakon nekog vremena povlače na njen teritorij, a manje od lokalnog stanovništva.
Veća aktivnost četnika počela je neposredno nakon srpsko-turskog i rusko-turskog rata 1877-1878. Nakon zaključenog primirja s Turskom, a prije Berlinskog kongresa, Srbija je od Makedonaca-dobrovoljaca, koji su sudjelovali u srpsko-turskom ratu, organizirala više četničkih četa, ubacila ih u krivopalanački i kumanovski kraj, i u veljači 1878. podigla ustanak s namjerom da te krajeve pripoji Srbiji. Na jednak način Bugari su potakli ustanak u kresnenskm kraju. Turci su ugušili oba ustanka.
[uredi] Postrojbe VMRO i međusobni sukobi
Razvojem makedonskog nacionalno-oslobodilačkog pokreta 1893. (VMRO) stvaraju se oružane formacijwe toga pokreta sa zadatkom da oružanom borbom oslobode Makedoniju (također se nazivaju komiti.
Odmah po izbijanju pobune u Makedoniji, Srbi 1903 ponovo osnivaju četničke odrede. Beogradski dr. Milorad Guđevac formira prvu jedinicu koja se odmah prebacuje u Makedoniju u borbu protiv Turaka i Albanaca. Ovi prvi četnički odredi djelovali su u krajevima gdje je živjelo srpsko stanovništvo pod turskom vlašću. Oni se također bore protiv bugarskih komita, koji su prisiljavali Srbe u Makedoniji kao i ostalo ne-tursko stanovištvo da se izjasne kao Bugari. U mnogim slučajevima, ove razne nacionalne četničke skupine obračunavale su se više međusobno nego protiv zajedničkog neprijatelja - Turskog carstva.
[uredi] Balkanski ratovi i Prvi svjetski rat
U Balkanskim ratovima (1912.-1913.) četnici su se pokazali uspješni u borbama protiv Turaka i Bugara, posebno u djelovanju u neprijateljskoj pozadini.
Pred Prvi svjetski rat u Srbiji su formirani novi četnički odredi u sastavu srpske vojske, a djelovali su i na solunskoj fronti. Na području Srbije, koju su okupirali Austrougarska i Bugarska, u razdoblju 1916-1918. spontano nastaju četničke (komitske) čete. One poduzimaju gerilske akcije, a travnja 1917. podižu Toplički ustanak.
[uredi] Literatura
Za popis literature i druge osnovne informacije vidi članak Četnici.