Zoran Đinđić

Izvor: Wikipedija

Zoran Đinđić

Dr Zoran Đinđić (Bosanski Šamac, 1. kolovoza 1952. - Beograd, 12. ožujka 2003.), srpski političar

Gimnaziju je završio 1970. godine u Beogradu, a 1974. godine diplomirao je filozofiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Doktorirao je 1979. godine na Sveučilištu u Konstanzu u Njemačkoj i to s tezom: "Problemi utemeljenja kritičke teorije društva". Mentor mu je bio Jürgen Habermas, jedan od najuglednijih svjetskih filozofa.

Još kao student sudjelovao je u opozicijskim aktivnostima, pa je tako zbog pokušaja organiziranja autonomne studentske organizacije (zajedno s zagrebačkim i ljubljanskim studentskim vođama), osuđen na godinu dana zatvora.

Eseji i radovi su mu objavljivani u "Stavu", "Književnim novinama" i "Književnoj reči". Bio je glavni i odgovorni urednik časopisa "Theoria", glasila Filozofskog društva Srbije. Preveo je mnoga filozofska djela i autor je velikog broja novinskih prikaza.

Bio je profesor na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu i viši znanstevni suradnik u Centru za filozofiju i društvenu teoriju u Beogradu.

Jedan je od osnivača Demokratske stranke 1989. godine. Na Skupštini održanoj u rujnu 1990. izabran je za predsjednika Izvršnog odbora Demokratske stranke.

Bio je i poslanik u sva tri višestranačka saziva Narodne skupštine Republike Srbije i Veću republika savezne Skupštine.

U sudskom sporu s tadašnjim predsjednikom Vlade Republike Srbije Mirkom Marjanovićem osuđen je 20. rujna 1996. na četiri mjeseca zatvora, uslovno na dvije godine. Vrhovni sud Srbije preimenovao je presudu 9. srpnja 1998. godine i izrekao novu u kojoj je osuđen na sedam mjeseci zatvora, odnosno na tri godine uslovnog odsluženja kazne.

Za gradonačelnika Beograda izabran je 21. veljače 1997. godine, poslije 88 dana građanskih i studentskih demonstracija protiv izborne krađe, ispred koalicije "Zajedno", koja je na lokalnim izborima 1996. odnijela pobjedu u više gradova Srbije. S dužnosti predsjednika Skupštine grada Beograda smijenjen je 30. rujna 1997. godine glasovima gradskih odbornika SPO, SPS i SRS.

U lipnju 2000. godine, Đinđić preuzima funkciju koordinatora Saveza za promene (SZP), a u kolovozu iste godine postaje menadžer promotivne kampanje Demokratske opozicije Srbije za izbore koji su bili održani 24. rujna iste godine, na kojima je DOS i pobijedio. Đinđić je najzaslužniji za događaje koji su 5. listopada doveli do pada režima Slobodana Miloševića, koji je odbijao priznati izborni poraz. Na tim izborima Đinđić je izabran za poslanika u Vijeću republika Skupštine SRJ. Za premijera Srbije izabran je 25. siječnja 2001. godine poslije pobjede DOS-a na republičkim parlamentarnim izborima održanim u prosincu 2000.

Intervju u SPIEGEL-u

U rujnu 1999. američki tjednik "Times" uvrstio je Đinđića u prestižnu listu četrnaest vodećih europskih političara trećeg tisućljeća.

Dobitnik je ugledne njemačke nagrade "Bambi" za 2000. godinu s područja politike.

Bio je predsjednik Organizacionog odbora 12. Svjetskog kupa u vaterpolu 2002.

U kolovozu 2002. godine u Pragu je za doprinose u razvoju demokracije u Srbiji primio nagradu "Fondacije Polak", koja se svake godine dodjeljuje za doprinos u sprovođenju demokratskih i ekonomskih reformi u Centralnoj i Istočnoj Europi.

Na Skupštinama Demokratske stranke, održanim 29. siječnja 1994., 18. srpnja 1998., 27. veljače 2000. i 5. listopada 2001. godine izabran je za predsednika Demokratske stranke.

Ubijen je u atentatu 12. ožujka 2003. godine ispred zgrade Vlade Srbije. Za sobom je ostavio suprugu Ružicu, sina Luku i kćerku Jovanu.