Reanimatologija

Izvor: Wikipedija

Reanimatologija je grana anesteziologije koja se bavi recuscitacijom, oživljavanjem u užem smislu. U zapadnom se svijetu proučava također u sklopu specijalizacije iz hitne medicine, tako da su reanimatolozi i anesteziolozi i emergentolozi. U razvijenijim zemljama anesteziologija se proučava kao zasebna grana, odvojena od intezivnog liječenja pa tako da i reanimatologija nije strogo dio anesteziologije već se njome više bave emergentolozi i specijalisti intenzivnog liječenja(intenzivisti). Može se podijeliti na postupke koji se izvode bez medicinskih pomagala (osnovno održavanje života, engleski basic life support ili BLS) i one s medicinskom opremom (napredno održavanje života, advanced life support ili ALS). Posebna grana reanimatologije je dječja reanimatologija koja ima i svoju podgrupu, neonatološku (novorođenačku) reanimatologiju. BLS podrazumijeva kardiopulmonalnu reanimaciju (oživljavanje srca i pluća, KPR) osnovnim postupcima, dok ALS podrazumijeva i KPR, ali i cerebralnu reanimaciju. U širem smislu reanimacija označava sve postupke kojima se određenim organima vraća funkcija. Ti postupci nisu strogo u domeni rada anesteziologa (reanimatologa).

Reanimacija daje sistematičan pristup liječenju bolesnika, po principu ABC.

A-airway-dišni putovi-prohodnost dišnih putova je ono prvo što mora spasilac učiniti kada se susretne s osobom u nesvijesnom stanju.

B-breath-disanje-održavat umjetno disanje je sljedeći korak kojim se pristupa bolesniku.

C-ciruculation-cirkulacija-održavanje umjetnog krvotoka masažom srca.

D-defibrilation and drugs-defibrilacija i lijekovi su postupci koji spadaju u ALS.

Održavanje prohodnosti dišnih putova je osnovni postupak, conditio sine qua non. Obavlja se na više načina, najčešće defleksijom glave. od ALS postupaka najidelaniji je endotrahealna intubacija koja ima višestruke prednosti nad svim drugim metodama održavanja prohodnosti i zbog toga se najčešće primjenjuje.

Umjetno održavanje disanja se također obavlja na razne načine, koji se mogu podijeliti na one koji su dio BLS i one koji su ALS. Trajno održavanje umjetnog disanja se obavlja pomoću respiratora.

Umjetno održavanje krvotoka se obavlja na 2 klasična načina, vanjskom i izravnom masažom srca, te postoje neki alternativni načini koji su uglavnom za inicijalni dio KPR, kada npr. pacijent može još biti svijestan nekoliko sekundi.

Defibrilacija je zlatno sredstvo u liječenju "dobrih" tipova aresta srca, kao što su vetrikularna fibrilacija i tahikardija bez pulsa. Promtnom reakcijom se može vrlo uspješno izvesti KPR. Od lijekova glavni je adrenalin, koji se primjenjuje u svim oblicima aresta. Još se koriste amiodaron, atropin te kao zamjena za amiodaron lidokain, te po potrebi magnezij, kalcij, te kod ovisno o uzroku može se primjeniti etiološko liječenje sa kristaliodnim otopinama, glukozom, antikoagulansima.