Povratne zamjenice
Izvor: Wikipedija
Povratne zamjenice u mnogim su jezicima vrsta zamjenica koje referiraju osobu koja već ima neku ulogu u rečenici.
[uredi] U hrvatskom jeziku
U hrvatskom jeziku povratna zamjenica postoji samo u nekim padežima i označava:
- ponovno vršitelja radnje (tj. subjekt, npr. perem se prema perem rublje) - tzv. refleksivna upotreba
- neodređenog ili općenitog vršitelja radnje (čuje se, piše se, može se vidjeti = svi čuju, mnogi pišu, bilo tko može vidjeti) - tzv. bezlična (impersonalna) upotreba
- radnju koja se obavlja nad subjektom (juha se jede žlicom) - tzv. mediopasivna upotreba
- radnju ili nastalo stanje bez nekog posebnog uzroka (grana se slomila) - tzv. antikauzativna upotreba
- radnju nad neodređenim objektom (Ivica se tuče = Ivica tuče druge)
- osim toga, koristi se uvijek uz neke glagole bez posebnog značenja (bojim se) - tzv. inherentna upotreba
Povratna zamjenica u nekim padežima ima i skraćene enklitičke (nenaglašene) oblike. U punom obliku (sebe i sl.) koristi se samo u refleksivnoj upotrebi, tj. bojim se ne može se zamijeniti s bojim sebe, dok se perem se može zamijeniti s perem sebe.
Oblici zamjenice u standardnom hrvatskom jeziku:
| padež | NOM/VOK | GEN | DAT | AKU | LOK | INS |
|---|---|---|---|---|---|---|
| puni oblik | sebe | sebi | sebe | sebi | sobom | |
| kratki oblik | si | se |
Ovi oblici odgovaraju sva tri roda, jednini i množini i sva tri glagolska lica. Povratna zamjenica nema nominativa i vokativa, a nenaglašeni oblik ima samo za dativ (si) i za akuzativ (se)
U standardnom hrvatskom jeziku u bezličnom obliku (neodređeni ili općeniti vršitelj) može doći subjekt u nominativu, što znači da se radi o pasivizaciji (ovo je zajedničko svim slavenskim jezicima):
- Pije se pivo.
U nekim govorima nema pasivnog značenja, pa se koristi akuzativ:
- Pije se vodu.
Pasivno značenje proizlazi iz jednakosti:
- Grana se slomila.
- Grana je slomljena.
[uredi] U drugim jezicima
Mnogi jezici posjeduju povratne zamjenice. Često se povratna zamjenica koristi samo u 3. licu, dok se za 1. i 2. lice koriste lične (osobne) zamjenice. Također, neki jezici (slavenski i romanski) koriste povratne zamjenice za iskazivanje bezličnosti, mediopasivnosti i antikauzativnosti (uglavnom na isti način kao i hrvatski).
U švedskom:
- Jag ser honom. ("Ja vidim njega")
- Han ser honom. ("On vidi njega", gdje njega označava drugu osobu nego on)
- Han ser sig. ("On vidi sebe", gdje sebe označava istu osobu kao i on)
U španjolskom:
- Él lo ve. ("On ga vidi")
- Él se ve. ("On se vidi")
