Komunistički manifest
Izvor: Wikipedija
Manifest komunističke partije, poznat i pod imenom Komunistički manifest (njemački: Das Manifest der Kommunistischen Partei), prvi put objavljen 21. veljače 1848., predstavlja jedan od najutjecajnijih svjetskih političkih traktata. Instaliran od strane Komunističkog saveza i napisan od strane osnivača teorije komunizma Karla Marxa i Friedricha Engelsa, postavio je ciljeve i program Saveza. Manifest predlaže pravac djelovanja radi podizanja proleterske revolucije i svrgavanja kapitalizma, i konačno kreiranja besklasnog društva.
Uvod počinje pozivanjem na oružje:
"Duh ne daje mira Europi - duh komunizma. Sve sile stare Europe su ušle u sveti savez kako bi se oslobodili duha: Papa i Car, Metternich i Guizot, francuski policajci i njemačke policijske uhode.
Gdje je oporbena stranka koja nije ocrnjena kao komunistička od strane protivnika na vlasti? Gdje je oporba koja nije pogođena žigosanim prijekorom komunizma, protivno naprednim strankama, nasuprot reakciornarnih protivnika ?"
Također se poziva na povijesnu neminovnost u krilatici „Povijest svih dosadašnjih društava je povijest klasnih borbi“.
Sadržaj |
[uredi] Program
Program opisan u manifestu je izražen kao socijalizam ili komunizam. Ova politika uključuje, između ostalog, ukidanje zemljišne svojine i pravo nasljedstva, napredne pridošle poreze, i nacionalizaciju proizvodnih dobara i prometa. Manifest također spominje i kontroverznu politiku ukidanja tradicionalne obitelji i uvođenje zajednice žena. Ova politika, koju bi ostvarila revolucionarna vlada („diktatura proletarijata“), bi prethodila bezdržavnom i besklasnom društvu koje predviđaju socijalisti. Termin „komunizam“ se također koriszi za označavanje vjerovanja i praksu komunističke stranke, imajući u vidu različitost Sovjetskog Saveza od osnova koncepcije Marxa i Engelsa.
„Kada, tijekom razvoja, klasne razlike nestanu, a sva se proizvodnja koncentrira u rukama mnogobrojnih udruženja cijelog naroda, javna moć će izgubiti svoj politički karakter. Politička moj je samo organizirana moć jedne klase koja tlači drugu. Ukoliko proletarijat izgubi bitku s buržoazijom, silom prilika, organizirat će sebe kao klasu; ako, revolucijom postane vodeća klasa, i ukine stari način proizvodnje, onda će u skladu s ovakvim uvjetima, zbrisati uvjete za postojanje klasnih suprotnosti i klasa uopće, i samim time ukinuti vlastitu klasnu nadčinjenost.“
Ovo je način prelaska sa socijalizma na komunizam koji su mnogi kritičari Manifesta isticali, ponajprije za vrijeme sovjetskog doba.
Anarhisti, liberali i konzervativci su se pitali kako jedna organizacija, kao što je revolucionarna država, može ikad odumrijeti kao što to Marx tvrdi. Oba tradicionalna razumjevanja privlačnosti političke moći i skoriji teoretičari organiziranog ponašanja navode da će skupina ili organizacija političke moći radije težiti sačuvati povlastice, nego dozvoliti ukidanje zarad države bez ppovlastica - čak iako su povlastice dane u ime revolucije i uspostave jednakosti. Suvremeni marksisti odgovaraju da socijalistička država uvijek mora biti demokratska, i da se odumiranje države vrši dodjelom velike moći neposredno narodu. Drukčije rečeno, socijalizam prelazi u komunizam kada predstavnička demokracija socijalizma prijeđe u demokraciju komunizma.
Manifest je prošao brojna izdanja od 1872. do 1890. Djelomično je pisan za laike, kada se obraća radnicima, a djelomično za vladajuću klasu, kada napada buržoarske čitatelje. Povijesno govoreći, osigurava osnovu razumjevanja motiva i politike komunista na početku njihova pokreta.
„Komunisti preziru tajenje svojih pogleda i ciljeva. Oni otvoreno kažu da njihov cilj može biti postignut samo snažnim uništenjem svih postojećih društvenih stanja. Neka vladajuća klasa strepi pred komunističkom revolucijom. Proleteri nemaju što izgubiti osim okova. Moraju pobijediti svijet.“ „Proleteri svih zemalja ujedinite se!“
[uredi] Utjecaj na suvremene zemlje
Neki stavovi koje savjetuje Manifest su trenutno rašireni u kapitalističkim zemljama. Zapravo, mnoge zapadne države se drže sljedećih stavova Manifesta: napredni porezni sustav, centralizacija kredita u bankama države i javno školovanje za svu djecu u državnim školama i ukidanje dječjeg rada.
[uredi] Vanjske poveznice
Slobodna e-knjiga Komunističkog manifesta
Cijeli tekst Engleskog izdanja iz 1888. iz Marksističke internet arhive.
[uredi] Rad Karla Marxa i Friedricha Engelsa
Marx: Kritika Hegelove filozofije prava (1843), O židovskom pitanju (1843), Bilješke o Jamesu Millu (1844), Ekonomski i filozofski rukopisi od 1844. (1844), Teze o Feuerbachu (1845), Moć filozofije (1845), Nadnica i kapital (1847), Osamnaesti brimer Luja Bonapartea (1852), Predgovor doprinosu kritike političke ekonomije (1859), Teorije o višku vrijednosti (1862), Vrijednost, cijena i dobit (1865), Kapital tom 1. (1867), Građanski rat u Francuskoj (1871), Bilješke o Wagneru (1883).
Marx i Engels: Njemačka ideologija (1845), Sveta obitelj (1845), Manifest komunističke stranke (1848), Pisanja o Američkom građanskom ratu (1861), Kapital, tom 2. [posthumno objavio Engels] (1893), Kapital, tom 3. [posthumno objavio Engels] (1894)
Engels: Seljački rat u Njemačkoj (1850), Revolucija i kontra-revolucija u Njemačkoj (1852), Socijalizam: Utopija i znanost (1880), Dijalektika prirode (1883), Počeci porodice, privatne svojine i države (1884), Ludwig Feuerbach i kraj klasične njemačke filozofije (1886)
