Eugen Kumičić
Izvor: Wikipedija
Eugen Kumičić (Brseč, 11. siječnja 1850. - Zagreb, 13. svibnja 1904.), hrvatski književnik i političar
Pseudonim - Jenio Sisolski
Gimnaziju je završio u Rijeci. Počeo je studirati medicinu u Pragu, ali prelazi u Beč gdje studira povijest, zemljopis i filozofiju. Potom se u Zagrebu zaposlio kao srednjoškolski profesor. Oduševljavao se pravaštvom te s Laginjom i Barčičem pokreće u Kraljevici list Primorac, uređuje Hrvatsku vilu i Hrvatsku. Nakon rascjepa u pravaškoj stranci postaje potpredsjednik tzv. "čiste stranke prava". Od 1884. je kao pravaš više puta biran za zastupnika u Hrvatski sabor, gdje se istaknuo kao govornik i protivnik promađarske politike. Smatra se predvonikom naturalizma u hrvatskoj književnosti. Često se koristio elementima preuzetim iz francuske trivijalne književnosti te rekvizitima knjiške romantike. Veliku popularnost stekao je povijesnim romanima, a pisao je i drame te romane sa socijalnom tematikom.
Ocjenjujući Kumičića kao književnika, Antun Gustav Matoš je zapisao: "To je prvi naš naturalist i socijalni pripovjedač koji se poput Flauberta i Zole služio dokumentarno realističkom metodom." Nasuprot njemu , Antun Barac za Kumičića tvrdi da u težnji da stvori obrazac hrvatskog socijalnog romana, pisanog realističkom metodom, nije uspio kao njegovi francuski uzori. Unatoč svim zamjerkama, Kumičićevu književnu talentu ne može se poreći snaga kojom je slikao ljude i prirodu Istre u romanima "Jelkin bosiljak" i "Začuđeni svatovi", kao i zanimljiv kritički prikaz ekonomskog i moralnog rasula u gornjim slojevima građanskog društva u romanima "Olga i Lina", te "Gospođa Sabina" koji su objavljeni 1881., odnosno 1883. godine.
