Dijalektologija

Dijalektologija je grana jezikoslovlja koja proučava narječja, dijalekte i mjesne govore (lokalizme)

[uredi] Ključni pojmovi dijalektologije

Međusobno razumijevanje - neki su pokušali razlikovati jezike od narječja tako što su ustvrdili da se govornici narječja jednoga jezika razumiju, dok se govornici različitih jezika ne razumiju. Nevaljanost je tog kriterija očita, od toga da se lakše razumiju govornici kajkavskog i slovenskog nego kajkavskog i čakavskog, a sličnih primjera ima mnogo širom svijeta (donjonjemačka narječja - nizozemski, itd…).

Kontinuum narječja - mreža je narječja u kojoj su zemljopisno bliska narječja međusobno razumljiva, no razumljivost opada s povećavanjem udaljenosti narječja. Poznat je primjer afrikaans - holandski - dolnjonjemački kontinuum, velika mreža narječja s tri standardna jezika. Takav kontinuum je i srednjojužnoslavenski dijasustav koji danas ima obuhvaća područje četiri jezika: slovenski, štokavsko narječje hrvatskog jezika, bošnjački, štokavsko narječje srpskog jezika, crnogorski.

Abstandsprache - pojam je koji opisuje jezike što odgovaraju konvencionalnim kriterijima jezika, tj. toliko se razlikuju da su međusobno nerazumljivi: npr. ruski i japanski.

Ausbausprache - označava standardne jezike nastale na temelju slične ili iste narječne baze. Primjeri su hrvatski, crnogorski, bošnjački, srpski, urdu i hindski, holandski i afrikaans, malajski i bahasa indonežanski

Dachsprache - pojam je za standardni jezik koji je općenacionalni uporabni jezik u višenarječnoj jezičnoj zbilji. Primjeri su standardni talijanski, njemački i arapski. Također, tu je i standardni hrvatski jezik.

Nedovršeni članak Dijalektologija koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.