Bora Ćosić
Izvor: Wikipedija
Bora Ćosić (Zagreb, 1932-), srpski i hrvatski romanopisac i esejist.
Apsolvirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu i surađivao u brojnim listovima i književnim časopisima. Autor je knjiga eseja «Vidljivi i nevidljivi čovek», 1962, «Sodoma i Gomora», 1963, te kultnog romana novije srpske proze, «Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji», 1969, središtenom u ratnom i poratnom Beogradu; djelu u kojem ironijskim diskursom razara sve ideološke obrasce sankrosanktne u onodobnoj Jugoslaviji. Ćosić je istodobno nasljedni srednjoeuropske prozne tradicije intelektualiziranoga esejizma (stoga nije neobično njegovo poigravanje s formama: obavio je «Musilov notes», neke vrste hommage Musilu u knjizi preobrazbe u kojoj je auktor postao piscem iz naslova), kao i jedan od posljednjih intelektualaca koji se emocionalno iskreno identificirao s jugoslavenskom himerom, s mješavinom elegičnosti i mučnoga propitivanja nakon njena raspada. Obje struje su se udružile u bujnim i krajnje nekonvencionalnim romanima o Krleži, «Poslovi/sumnje/snovi Miroslava Krleže», 1983, i «Doktor Krleža», 1988, u kojima Ćosić, u kvaziautobiografskom pristupu poigravanja s identitetom i virtualnim stvarnostima, na besprijekornome hrvatskom književnom jeziku i virtuozno imitirajući Krležin stil problematizira ideološke, estetske, etičke i svjetonazorske mijene hrvatskoga autora i protimbe srednje i jugoistočne Europe.
Raspad Jugoslavije odveo je pisca u progonstvo (najčešće boravi u Rovinju i Berlinu, dok objavljuje u Hrvatskoj). Taj je dio njegova stvaralaštva obilježen uglavnom esejističkim uradcima, među kojima se ističu «Dnevnik apatrida», 1993. (opet jedno poigravanje s fiktivnim identitetom preko kojega Ćosić izriče stavove o suvremenoj političkodruštvenoj zbilji), «Dobra vladavina i psihopatologija njenog svakodnjevlja», 1995, te «Carinska deklaracija», 2000, poluautobiografski tekst prezasićen promišljanjima o propalim jugobalkanskim pokusima i auktorovim pomiješanim osjećajima prema toj tvorevini.
