Bernard Vukas
Izvor: Wikipedija
Bernard Vukas (Zagreb, 1. svibnja 1927. - Zagreb, 4. travnja 1983.) hrvatski nogometaš
Svoju karijeru započeo je 1938 u klubu Concordia iz Zagreba. 1945 i 1946 bio je član nogometnih klubova Amater i Zagreb. 1947 odlazi u Split, u nogometni klub Hajduk. Sa Hajdukom osvoja nogometna prvenstva Jugoslavije 1950, 1952 i 1955. U sezoni 1954/1955 bio je najbolji strijelac prve nogometne lige sa 20 postignutih golova. Na Olimpijadi 1948 u Londonu, i 1952 u Helsinkiju osvojio je srebrnu medalju. 1952/1953 osvojio je žutu majicu Sportske Panorame. Zapaženo je igrao i na dva Svjetska prvenstva - u Brazilu 1950. te u Švicarskoj 1954. 1955 proglašen je najboljim jugoslavenskim sportašem. U anketi Slobodne Dalmacije 1955. godine je proglašen najboljim sportašem Dalmacije. Bio je kapetan nogometnog kluba Hajduk, za kojeg je odigrao 615 utakmica i postigao 300 golova. 59 puta je nastupio kao član reprezentacije Jugoslavije, čiji je bio kapetan reprezentacije, i postigao je 22 gola. U sezoni 1957/1958 igrao je profesionalno u talijanskom nogometnom klubu Bologna. Igrao je za reprezentaciju FIFA na Wembleyju protiv Engleske 21. listopada 1953. godine u povodu proslave 90. godina engleskog nogometnog saveza. Utakmica je završila rezultatom 4:4, a Vukas bio jedan od zapaženijih aktera - namjestio je dva gola a na njemu je napravljen i penal koji je realizirao Kubala. Dvije godine kasnije u Belfastu na utakmici Europa - Velika Britanija 13. kolovoza 1955 Bernard Vukas je bio najbolji igrač - postigao je tri gola - i tako potvrdio da je te sezone, dakle samo godinu dana prije nego li je France Football po prvi puta dodjelio svoju Zlatnu loptu, najbolji nogometaš Europe. Od 1963-1967 igrao je profesionalno u klubovima Klagenfurt Austrija, GAK graz, K.S.V. Kapfenberg, gdje završava karijeru. U anketi Večernjeg Lista, proglašen je najboljim hrvatskim športašem 20. stoljeća.
