Anatole France
Izvor: Wikipedija
Anatole France (Pariz, 16. travnja 1844. - Saint-Cyr-sour-Loire, 12. listopada 1924.), francuski književnik
Pravo ime - Jacques Anatole François Thibault Rođen u obitelji poznatog pariškog knjižara, rano ulazi u svijet knjiga, među kojima će kao književnik i bibliotekar provesti sav svoj život. Alfred Dreyfusova afera, u kojoj se oštro založio za reviziju procesa, znači prekretnicu u njegovu životu i stvaranju - izlazi iz knjiške izolacije, pristupa socijalistima i prelazi na ideološki angažiranu književnost.
U prvom radoblju svog književnog rada France je prije svega estet i deletant, te objavljuje stihove u duhu Parnasa, impresionističke kritike i romane, u kojima, bez obzira tretira li suvremenu ("Zločin Silvestra Bonnarda", 1881.) ili povijesnu tematiku ("Thais", 1890., "Pečenjarnica kraljice Pédauque", 1893. i dr), dominira skepticizam i esteticizam.
Nakon Dreyfusove afere daje oštru društvenu kritiku u "Suvremenoj historiji"' i u nizu filozofsko-satiričkih romana ("Otok pingvina", 1908., "Bogovi žeđaju", 1912., "Pobuna anđela", 1914.). Napisao je i nekoliko djela autobiografskog karaktera ('"Knjiga moga prijatelja"', 1885., '"Mali Pierre"', 1918. i dr.).
Mada nije nikad postigao široku popularnost, France je bio jedan od najistaknutijih književnika na razmeđu stoljeća i glas svijesti svoje generacije, a skepticizmom, duhovitošću i ironijom, rafiniranim smislom za ljepotu i izvanrednim stilom, privlači i danas intelektualnu književnu publiku.
Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost za 1921. godinu.
Ostala djela:
- "Crveni ljiljan"
- "Život u cvatu"
