Senj

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Senj je grad u Hrvatskoj. Prema popisu iz 2001. ima 8.132 stanovnika.

Senj, Nehaj

Sadržaj

1 Geografija
2 Historija
3 Poznate ličnosti
4 Spomenici i znamenitosti
5 Vanjski linkovi

[izmijeni] Geografija

Senje je najveća urbana aglomeracija na hrvatskoj obali između Rijeke i Zadra. Područje grada obuhvata morsku obalu u dužini od 76 km, a smješten je između mora, obronaka Kapele i Velebita, najveće planine u Hrvatskoj. Leži na 14° 54' 10" istočne geografske dužine i 44° 59' 24" sjeverne geografske širine. Njegov položaj na istočnoj obali Jadrana pomorski ga povezuje s gradovima i zemljama Mediterana. Putovnim vezama povezan je sa zaleđem preko planinskog prijevoja Vratnik (700 m nad morem), na zapadu s Vinodolskom dolinom, Rijekom i njezinim zaleđem, te na jugu sa Zadrom, Splitom i Dalmacijom.

[izmijeni] Historija

Grad Senj staro je naselje utemeljeno prije više od 3.000 godina na brdu Kuk, istočno od današnjeg Senja. U prahistorijsko vrijeme ispod utvrđenog naselja, na utoku bujice u dugi zaljev, nalazilo se sidrište i trgovište na kojemu se obavljala razmjena dobara između stanovnika iz unutrašnjosti, otočana i primoraca. Zbog porasta važnosti trgovišta, stanovništvo gradine postupno se spuštalo u podnožje i osnovalo novo naselje koje se prvi put spominje u IV. st. pr. Kr. u Periplusu grčkog moreplovaca Pseudoskilaka pod imenom Attienites.

Sredinom 2. vj. p.n.e. u ove krajeve dolaze Rimljani i postepeno preuzimaju kontrolu nad gradom koji se u njihovo vrijeme naziva Senia. Iz Senije kreću na ratne pohode protiv Japoda i ostalih pobunjeničkih ilirskih plemena u Bosni. Oni su nastavili izgrađivati grad, posebno od sredine 1. vijeka p.n.e. pa do 4. vijeka. U vrijeme njihove vladavine Senia je postala glavno trgovačko, prometno i kulturno središte ovog dijela jadranske obale. Izgrađeni su: gradska vijećnica, vodovod, terme (kupališta), hramovi (posvećeni bogovima Dijani, Magni Mater/Kibeli i Liberu) i drugi objekti, o čemu svjedoče brojni arheološki nalazi kamenih spomenika, skulptura božanstava, arhitekture i groblja pronađenih na ovom području.

Tokom 5., 6. i 7. vijeka, u vrijeme seobe naroda, prodiru s istoka barbarska plemena koja prekidaju zlatno doba grada. Arheološkim istraživanjima ustanovljeni su tragovi paljevine i rušenja koje je izvela jedna od tih skupina. Danas ne možemo pouzdano utvrditi o kojoj se skupini radi. Najvjerovatnije su to prvi učinili Zapadni Goti (Vizigoti) koji u ovim krajevima borave u prvoj polovici 5. vijeka, a konačno rušenje izveli su Avari i Slaveni početkom 7. vijeka.

Na antičkim ruševinama, Hrvati u srednjem vijeku podižu novi grad koji u svom imenu čuva tradicije antičke Senije, tj. današnjeg Senja. O historiji hrvatskog Senja u prvim vijekovima poslije dolaska Hrvata gotovo da i nema podataka. Centar srednjovjekovne hrvatske države bio je južnije (u današnjoj Dalmaciji), pa Senj gubi značaj prometnog i trgovačkog središta. Tek sredinom 12. vijeka grad se opet spominje u spisima. Tada je zbog promjene geopolitičkih odnosa i pomicanja središta države prema unutrašnjosti, Senj ponovo dobio na važnosti. Godine 1169. osniva se biskupija, što ukazuje na značenje i važnost grada. Od godine 1184. grad pripada viteškom redu templara u čijem će posjedu ostati do 70-ih godina 13. vijeka. Poslije templara preuzimaju ga knezovi krčki, kasnije nazvani Frankopani (Frankapani), pod čijom će upravom obnoviti stari sjaj. Ponovno se razvija trgovina i raste značaj senjskoga saobraćajnog pravca i luke. Ekonomski napredak stvorio je osnovu za izgradnju grada, brojnih crkava i samostana u gradu i okolici.

U srednjem je vijeku Senj poznat po glagoljici, pismu stvorenom za potrebe pokrštavanja Slavena. Od 12. vijeka glagoljica postoji još jedino na tlu Hrvatske, a posebno je razvijena na senjskom području. Godine 1248. senjski je biskup dozvolom pape Inocenta IV. postao jedini biskup u katoličkom svijetu koji može koristiti glagoljicu i narodni jezik u liturgiji. To je dalo novi poticaj razvoju ovoga pisma tokom 14. i 15. vijeka, o čemu govore i brojni sačuvani glagoljski natpisi i rukom pisane knjige i dokumenti. U Senju je radila i glagoljska štamparija, osnovana oko 1494. godine, koja je bila među prvim štamparijama u cijeloj jugoistočnoj Evropi i u kojoj su štapane dvije inkunabule: Senjski glagoljski misal i Spovid općena.

Sredinom 15. vijeka, u grad ulazi vojna posada Ugarsko-hrvatskog kralja Matije Korvina. Godine 1469. Senj će postati središte Senjske kapetanije koja je osnovana radi sve bliže osmanlijske opasnosti, ali i zbog odbrane od ekspanzionističke politike Venecije. Osmanlijski ratni pohodi na ovo područje posebno su se intenzivirali u prvoj polovici 16. vijeka, kada je kraj oko Senja posve opustio, a sam grad postao utočište brojnim izbjeglicama s okupiranih područja. Od izbjeglica se formiraju vojne jedinice, znameniti senjski uskoci, koji će do početka 20-ih godina 17. vijeka uspješno braniti Senj i nanositi teške gubitke vojskama Osmanlijskog carstva i Venecije. Za potrebe odbrane na brdu Trbušnjak 1558. godine završena je izgradnja tvrđave Nehaj u koju je bila smještena uskočka posada. Zbog junačkog otpora višestruko jačem neprijatelju ovi su hrabri borci ušli u legendu i narodnu pjesmu, a zbog novonastalih političkih prilika u 17. vijeku, postali su smetnja i opasnost za novu, miroljubiviju politiku Habsburške Monarhije prema Osmanlijskom carstvu i Veneciji, te su bili raseljeni po ostalim hrvatskim krajevima.

Mirnija vremena omogućila su obnovu senjske trgovine, a time je bio osiguran i ekonomski prosperitet grada. Posebno je to izraženo u drugoj polovici 18. i prvoj polovici 19. vijeka kada se izvode veliki građevinski radovi (izgradnja nove Jozefinske ceste, obnova luke, gradnja velikih, tzv. Carskih magazina, regulacija bujice i sl.). Tada počinje novo zlatno doba grada koji će postati jedan od najznačajnijih ekonomskih i kulturnih centara tadašnje Hrvatske. Senjska luka postaje jedna od najvažnijih u državi. Kroz nju prolazi uvoz soli i izvoz žita i drveta. Senjski pomorci na svojim brodovima plove širom svijeta, a posebno intenzivno trguju s mediteranskim zemljama. U prosperitetni grad doseljavaju se poduzetnici i radna snaga, osnivaju se trgovačka i brodograđevna društva, trgovinska i obrtnička komora, a razvija se i značajna kulturna djelatnost. Osniva se čitaonica, muzička i druga kulturna društva. Senj postaje značajan kulturni centar, a njegovi intelektualci i građani nositelji hrvatske nacionalne ideologije. U gradu su rođeni i živjeli najpoznatiji hrvatski književnici i pjesnici onoga vremena: Silvije Strahimir Kranjčević (1865. - 1908.), Vjenceslav Novak (1859. - 1905.), Milutin Cihlar Nehajev (1880. - 1931.), Milan Ogrizović (1877. - 1923.).

Izgradnja željezničke pruge Karlovac - Rijeka (1873.) koja je zaobišla Senj imala je pogubne posljedice za ekonomiju i trgovački značaj grada. Promet u luci je veoma smanjen, a roba je skrenula prema Trstu i Rijeci koji su željezničkim vezama bili povezani sa zaleđem. Uloga Senja svedena je na izvoznu luku za drvo iz šire okoline. Izostanak ekonomskog prosperiteta i marginaliziranje senjskoga saobraćajnog pravca negativno su djelovali na sve ostale vidove života u gradu i široj okolini, tako da već krajem 19. vijeka dolazi do odljeva kapitala i stanovništva. To će se u 20. vijeku intenzivirati, posebno nakon završetka Drugog svjetskog rata, kada se ekonomskim razlozima pridružuju i politički. U Drugom svjetskom ratu staro gradsko jezgro je znatno oštećeno u bombardiranjima pri čemu je nestao veliki dio izuzetno vrijedne kulturne baštine. No, dosta se spomenika i sačuvalo, što Senj danas čini zanimljivim za domaće i strane turiste.