Na Drini ćuprija
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
| NA DRINI ĆUPRIJA | |
| Originalni naziv: | Na Drini ćuprija |
| Autor i datum prvog izdavanja: | |
| Vrsta djela: | roman |
| Žanr: | historijski roman |
| Jezik kojim je djelo pisano: | srpsko-hrvatski |
| Vrijeme i mjesto nastanka: | 1945. |
| Pripovijedač: | |
| Gledište: | treće lice |
| Vrijeme radnje: | srednji vijek, austro-ugarsko doba, savremeno doba |
| Mjesto radnje: | Višegrad, Bosna i Hercegovina |
| Glavno lice: | više njih |
| Vrhunac: | |
| Teme: | prolaznost ljudskog života, vječnost mosta i dr. |
Jedan od najpoznatijih romana bosanskohercegovačkog književnika Ive Andrića, a nakon Proklete avlije i jedan od književno dorađenijih, hronoloski prati četiri stoljeća zbivanja oko velikog mosta preko rijeke Drine u Višegradu, koji je izgradio veliki vezir Mehmed paša Sokolović, poreklom iz tih krajeva.
Sadržaj |
[izmijeni] O autoru
[izmijeni] Radnja
Godine 1516. Mehmed paša je, prema vladajućem običaju devširme (tur. prikupljanje), kao dječak pravoslavnih roditelja odveden u osmansku vojsku (tadašnje janjičare), prilikom čega je prešao na islam, da bi se kasnije uzdigao ljestvicama vlasti i postao prvi do sultana. Kao moćnik, odlučio je da u rodnom kraju podigne zadužbinu, veliki kameni most na jedanaest lukova. Roman počinje dugim geografskim opisom višegradskog kraja i navođenjem više legendi o nastanku mosta. Porijeklo legende je u nacionalnom mitu i epskoj viziji svijeta koja je književni ekvivalent toga mita. Legende su po pravilu paralelne, imaju krišćansku i muslimansku verziju. Kraj romana pada u 1914. godinu kada su trupe austrougarske monarhije, u povlačenju, ozbiljno oštetile most. Sa rušenjem mosta izdiše i Alihodža, jedan od najčešće pominjanih likova, koji simbolizuje kraj starih vremena.
Između početka i kraja romana, izmedju građenja i rušenja mosta, širi se pripovijedački luk dug četiri stotine godina u kojem, u formi vrlo razvijenih epizoda, zapravo, cijelih priča, Andrić niže sudbine višegradskih ljudi, svih vjera.
Most, kao nijemi svjedok, pamti ukrštaj i prividno trpeljivo prožimanje, a u stvari antagonizam različitih kultura, vjera i tradicija i dvije civilizacije, istočne i zapadne. Most je, zapravo, postojana, jedina nepromijenljiva, vječita tačka na kojoj se trenje i komešanje što neminovno porađaju sukobe (na nivou likova i na nivou država) osjeća i vidi jasnije nego drugde, u gotovo kristalno čistom, opredmećenom obliku.
Roman o mostu se, kao i večina drugih Andrićevih romana i pripovijedaka hrani historijom Bosne, zemlje razmeđa na kojoj se susreću i mješaju religije i načini života, vode ratovi i međukonfesionalne i političke borbe, i sklapaju kratka i varljiva primirja. Kao zemlja protivriječnosti Bosna i ma osobenu kulturu življenja, punu vitalizma ali i atavizma.
Ljudi koji se, igrom sudbine, zatiču na takvoj pozornici, igraju samo kratkotrajne dramske epizode u velikom pozorištu historije.
[izmijeni] Jezik i stil
Most je integrativna tačka romaneskne naracije i njen glavni simbol. Sve prolazi, samo on ostaje da ukaze na trošnost ljudske sudbine. Most je mjesto dodira historijski verifikovanih ličnosti i bezimenih likova koji su plod pišćeve imaginacije.
Roman "Na Drini ćuprija" u kojem se uglavnom dosljedno hronološki opisuje svakodnevni život višegradske kasabe je, zapravo, "višegradska hronika", pandan "Travničkoj hronici" i "Omer-paši Latasu" koji je "sarajevska hronika": u sklopu toga hronikalnog troknjižja Ivo Andrić pripoveda o "turskim vremenima" u Bosni.
[izmijeni] Likovi
[izmijeni] Također pogledajte
[izmijeni] Vanjski linovi
Nedovršeni članak Na Drini ćuprija koji govori o književnosti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
