Arebica

Arebica ili arabica, matufovača, matufovica, mektebica, specifično bosansko pismo, kao što je i bosančica.

Arebica je nastala ulaskom Bosne u osmanlijsko-islamski civilizacijski i kulturni krug. U periodu od 15. di 20. st. u Bosni je na bazi ovoga pisma nastala jedna specifična naporedna pismenost spram pismenosti na bosančici. Bošnjaci, koji su prakticirali islam kao svjetonazor i vjeru, kao moral i kulturu, proizveli su arebicu, arapsko pismo prilagođeno fonetskom sistemu bosanskog jezika. Oni su služili ovim pismom kao i bosančicom, i nisu bili nepismeni. Na ovom pismu je nastala jedna neobična, bogata duhom i umjetnosću, književnost, nazvana alhamijado književnost. Najstariji bosanski teks pisan arapskim pismom je Početnica iz doba Mehmeda II. el-Fatiha (1451.-1481.). Od 17. st. pisci upotebljivaju arapsko pismo za pisanje svojih djela na bosanskom jeziku. U 19. i 20. st. bilo je pokušaja i nastojanja da se arapsko pismo fonetizira, adaptira fonetici bosanskog jezika. Najuspješniji je bio Džamaludin Čaušević. Njegov način pisanja zvao se matufovača, mektebica (Matuf, nadimak). Štampanje njiga matufovicom završeno je 1941. god. (poslednja knjiga je od M.S. Serdarevića Fikuhul-ibadat). Poslije toga je ostala u ličnoj korespondenciji kao i bosančica.

Književnost pisana arebicom pretežno je u stihu, ali ima i proze, uglavnom vjerskog sadržaja. Arebicom je štampano oko 50 knjiga. Od književnih djela pisanih arebicom ističu se ilahije, pobožne pjesme, srodne narodnoj poeziji, te kaside - poučne pjesme. Uz to ima i domoljubive i ljubavne lirike. U prozi su pisani: mahzari i arzuhali (službene predstavke i legende). Arebica ima neka slova kojih nema u arapskom, a neka su uzeta iz turskoga i perzijskoga jezika.

Godine 1878. Bosna je prešla posve na latinicu, ali se arebica i dalje održala kod Bošnjaka, osobito u vjerskoj službi.

Bosanski sabor je 1911. god. donio zaklučak da svi javni natpisi uz latinicu i ćirilicu treba da budu napisani i na arebici. Vlada je poništila tu odluku.

Dakle, ovdje se može konstatovati: tokom prošlog stoljeća Bošnjaci su bili jedna od rijetkih nacija sa više pisama (bosančici, ćirilica, arebica, latinica). Zbog toga nije bilo nepismenosti. Nepismenost kod Bošnjaka nastaje posebno kada se napustila arebica.