Don Quixote
From Wikipedia
| DON KIHOT | |
| Originalni naziv: | El ingenioso hidalgo Don Quijote de la Mancha |
| Autor i datum prvog izdavanja: |
Miguel Servantes, 1604. i 1614.
|
| Vrsta djela: | Roman |
| Žanr: | Parodija; komedija; i dr. |
| Jezik kojim je djelo pisano: | Španski |
| Vrijeme i mjesto nastanka: | Španija; 16st. i 17st. |
| Pripovijedač: | Servantes |
| Gledište: | Treće lice |
| Vrijeme radnje: | 1614 |
| Mjesto radnje: | Španija |
| Glavno lice: | Don Kihot |
| Vrhunac: | Ima 2 vrhunca za dvije knjige |
| Teme: | Perspektiva i naracija itd. |
Sadržaj/Садржај |
[edit] O piscu
Miguel Servantes
[edit] Radnja
Novela se sastoji iz dva dijela: prvi, nazvan El ingenioso hidalgo Don Quijote de la Mancha, objavljen 1605 i drugi, Segunda parte del ingenioso caballero Don Quijote de la Mancha, objavljen 1615 (godinu dana prije autorove smrti). Godine 1614, između prvog i druog dijela, pisac sa pseudonimom Alonso Fernandez de Avellaneda je objavio lažni nastavak. Iz ovog razloga, drugi dio Don Kihota ima nekoliko aluzija na krivotvoritelja, koga Kihot grdi. Drugi dio knjige se završava sa smrču Don Kihota (tako da ni jedan drugi lažni pisac ne može eksperimentisati sa Servantesovom ličnošću).
Servantes pripovijeda da su prva poglavlja knjige došla iz hronika La Manče, a da je ostala knjiga prevedena sa rukopisa, koji je prvobitno bio na arapskom jeziku i koga je napisao izvjesni Cide Hamete Benengeli. Ovi i drugi spisateljski izvori su parodija na viteški žanr.
Radnja pokriva putovanja i avanture Don Kihota i njegovog sluge, Sančo Pance. Alonso Quijano ili Quesada je obični Španac (hidalgo, najniži red španskog plemstva) koji je opsjednut pričama o viteškim lutanjima (libros de caballerias). Njegovi prijatelji i porodica smatraju ga ludim kada on odluči da uzme ime Don Quixote de la Mancha i osobno postane vitez lutalica (don je bila titula višeg plemstva, dok je quixote na španskom jeziku označavao dio oklopa). Onda odlučuje da skita Španijom na svom mršavom konju Rocinantu, ispravljajući nepravde i braneći ugnjetavane.
Don Kihot je vidno lud za mnoge ljude. On vjeruje da su obične krčme začarani zamkovi, a mlade seljanke prelijepe princeze. On zamjenjuje vjetrenjače za divove koje su poslali zli čarobnjaci . On zamišlja seljanku iz susjedstva da je Dulcineja od Toboda (Dulcinea del Toboso), prelijepa djevica kojoj je on zaklet u ljubavi i odanosti.
Sančo Panca, njegov naivni štitonoša, vjeruje da je njegov gospodar malo lud, u stvarnosti on vjeruje da nema nikakve Dulcineje, ali ipak pristaje da prati gospodara, nadajuči se da će se obogatiti. On i Don Kihot se slažu da, pošto Dulcineja nije jako lijepa i ne miriše kao što bi trebala , ona mora da je začarana, i od tada pa na dalje oni idu na misiju da je odčaraju.
Gospodar i njegov perjanik (štitonoša, sluga...) prolaze kroz kompleksne promijene i razvitak kroz priču, i svaki lik uzima atribute drugoga kako radnja teče. Pri kraju druge knjige, Kihot spoznaje da su njegove radnje bile ludost i odlučuje da se vrati kući da umre. Sančo ga moli da ne odustaje, predlažući mu da uzmu uloge pastira, koji su tada bili redovno junaci pastoralnih poema i priča.
Gospodar i perjanik imaju razne avanture, često rezultirajući u više štete nego dobra unatoč njihovim plemenitim namjerama. Upoznaju kriminalce poslane na galije, i postaju žrtve šale kneževskog para, kada je Sančo promoviran u upravitelja nepostoječeg otoka Barataria.
[edit] Važnost
Don Kihot se često spominje kao najbolje djelo fikcije svih vremena. On se nalazi u jedinstvenoj poziciji između srednjo-vjekovne kavaljerske romanse i modernog romana. Kavaljerske romanse (viteški romani) su gotovo uvijek ne povezane priče sa malo istraživanja unutarnjeg života glavnog lika. Moderni roman, naravno, je gotovo uvijek fokusiran na psihološku evoluciju pojedinačnih likova. U prvom dijelu romana, Kihot se nameće društvu i okolini. U drugom dijelu, on više nije fizički sposoban, ali ga ljudi znaju, pošto su pročitali njegove avanture, pa mora raditi manje da bi održao svoj ugled. Do svoje smrti, on je počeo da preuzima novi identitet, uključujući i nadimak, Dobri.
U romanu su mnogi novaliteti za evropsku književnost kao žena koja se žali na menopauzu, neko sa poremečajem prehrane, i njihovo psihološko razotkrivanje unutarnjih problema.
Takođe, prikaz različitih perspektiva je suptilno urađen. Likovi govore o ženi koja je uzrok smrti tužitelja, prikazivajući je kao zlo, ali kada se ona pojavi, ona pokazuje drugačiju perspektivu radi koje je Kihot (i čitatelj) brane. Veliki govor o ljepoti i njenom povezanošću sa istinom slijedi. Kada Kihot silazi u pečinu, Servantes priznaje da ne zna šta se tamo dogodilo.
Kao i njegovi savremenici, Servantes je vjerovao da književnost mora sadržavati moralnu poruku, ali, on nije volio propovijedati u svojim djelima komične naravi. Njegovo rješenje je bilo da stavi sve moralne savjete svog vremena u djelo, ali da ih savi u Kihotova usta, čija su rješenja često bila pogrešna. Na primjer, kada on oslobađa robove sa galija, koji su tvrdili da su nevini, napadajući njihove čuvare, traži od njih da izraze poštovanje Dulcineji, a oni ga gađaju kamenjem i odlaze. Prema ovome jako je lahko bukvalno shvatiti moralne poruke.
Čitatelji iz različitih doba su različito tumačili djelo. Kada je djelo prvi put objavljano, gledano je kao komični roman. Poslije Francuske revolucije djelo je bilo popularno radi svoje centralne niti da individualci mogu biti u pravu imako se društvo uopće ne slaže- nisu gledali na djelo kao komično. U devetnaestom stoljeću djelo je gledano kao društveni komentar, ali niko sa sigurnošću nije mogao reći na čijoj je strani Servantes bio. Do dvadesetog stoljeća bilo je jasno da je to jednostavno bilo jedinstveno i veliko djelo, prvi pravi moderni roman.
Poslije Kubanske revolucije, revolucionarska vlada je osnovala štamparsku kuću zvanu Instituto Cubano del Libro (Kubanski Književni Institut), da štampa puno kopija velikih knjiga svjetske književnosti za šire mase. Prva knjiga koja je objavljana bila je Don Kihot.
[edit] Lista likova (glavnih)
DON KIHOT- heroj romana. Kihot odlazi na misiju da oživi viteštvo u svijetu koji ga je odbacio. On vjeruje samo u ono u šta želi da vjeruje i svijet vidi puno drugačije od ostalih ljudi. Pridjev kihotski znači idealistički i nepraktičan, i izveden je iz imena protagoniste, a izraz jurišati na vjetrenjače je takođe izveden iz doživljaja Don Kihota.
SANČO PANCA- Kihotov perjanik. On je prikaz običnog čovjeka...
(i drugi)
[edit] Filmovi i ikonografija
Nekoliko je filmova snimljeno o Don Kihotu, uključujući:
- Don Kihot(1933), kojeg je režirao Georg Wilhelm Pabst.
- Čovjek La Manče (1972), režirao Artur Hiler (takođe napravljen mjuzikl)
- El Quijote de Miguel de Cervantes(1991), televizijske miniserije, režirao Manuel Gutiérrez Aragón
- Don Kihot, koga je počeo snimati Orson Welles, ali ga nikada nije završio; druga verzija je bila Jesusa Franca (1992)
- Don Kihot, režirao Piter Yates.
- Izgubljeni u La Manči (2002), dokumentarac o neuspjelom pokušaju snimanja filma o Don Kihotu.
Hanna-Barbera je izdala animirani film Don Kojot i Sančo Panda.
Don Kihot je inspirisao mnoge slikare kao što su Pablo Picasso, Salvador Dali, Antonio de la Gandara i Gustave Dore.
Opera Don Kihot je premierno izvedena u Operi Mante Karla 24. febuara 1910, a autor joj je jules Massnet. Glavna uloga je bio legendarni ruski bas Feodor Chaliapin, za koga je uloga i napisana.
