Vučedolska kultura
Izvor: Wikipedija
Vučedolska kultura je kultura mlađeg eneolita (bakrenog doba), nazvana po lokalitetu Vučedolu (5 km istočno od Vukovara), gdje je otkriveno veliko naselje bakrenog doba. Još se naziva i slavonska kultura i Zok-kultura (prema nalazištu Zok u Mađarskoj). Trajala je otprilike 2150.-1850. pr.Kr. Rasprostranjena je na području Srijema, istočne i posavske Slavonije te okolice Bjelovara. Isto tako je rasprostranjena i u Austriji, Mađarskoj, južnoj Slovačkoj i Rumunjskoj.
Naselja vučedolske kulture se nalaze uglavnom na uzvisinama, obično uz rijeke (Vučedol, Vinkovci) i močvarno područje. Oblik vučedolske kuće je pravokutan s predvorjem i središnjim ognjištem, napravljena s drvenim stupovima, pleterom i premazom od gline (Vučedol). Grobova nije mnogo pronađeno, a pokojnici su pokapani ili unutar kuće ili ispred s osobnim predmetima. Bilo je i sojeničkih naselja, a negdje se čak stanovalo i u spiljama. Izrada oružja i oruđa bila je od kamena i kostiju, a već je bilo poznato i lijevanje bakrenih predmeta, kao što su kalup i sjekirica iz Vučedola. Na lokalitetima vučedolske kulture nađeno je i fino keramičko posuđe crne boje (amfore, vrčevi, šalice, trokutaste boca i nekoliko posuda neobičnog oblika), s raznim pravilno organiziranim, urezanim ukrasima ispunjenim bijelom bojom – inkrustacijom. Ukrasi su uglavnom pravolinijski, a ima i krivolinijskih (rozeta). Najbolji primjer ukrašavanja su Vučedolska golubica i idoli iz Ljubljanskog Barja. Vučedolska kultura se dijeli na tri faze, a smatra se da je nastala negdje u slavonsko-srijemskom prostoru iskrivljenjem lengyelsko-sopotske pod utjecajem kostolačke kulture. U srednjoj fazi se proširila na Baranju i Banat, a u posljednjoj se proširila na sve strane te je došlo do raspada jedinstvene kulturne na manje tipove.
Vučedolska kultura je, uz vinkovačku kulturu u unutrašnjosti te cetinsku u primorju, jedna od najznačajnijih kultura metalnog doba na našim prostorima.
