Seljačko-demokratska koalicija

Izvor: Wikipedija

Seljačko-demokratska koalicija naziv je za koaliciju Hrvatske seljačke stranke i Samostalne demokratske stranke (SDS), koja je okupljala ponajviše Srbe prečane. Koalicija je postojala 1927.-1941. Usprkos početnim znatnim razlikama u političkim koncepcijama dvojice vođa, to je postala trajna programska koalicija, koju su ravnopravno vodili dvojica predsjedika stranaka. Zajednički su nastupali u parlamentu i u pregovorima s drugim strankama.

Koaliciju su nakon parlamentarnih izbora, 11. listopada 1927., sklopili predsjednik HSS-a Stjepan Radić i predsjednik SDS-a Svetozar Pribičević. Radić je bezuspješno nastojao na koaliciju privoljeti i Ljubu Davidovića, predsjednika Demokratske stranke. Iako je postojala mogućnost da SDK i DS zajednički formiraju vladu, Davidović je to odbio.

Zastupnici SDK osobito su žestoko istupali u parlamentarnoj diskusiji prilikom donošenja državnog proračuna za 1927., ukazujući na goleme nesrazmjere u plaćenim porezima i ulaganjima između Srbije i "prečanskih" krajeva. Slovenija, Hrvatska i Vojvodina plaćale su znatno više poreze, a državna ulaganja bila su znatno manja. Državna administracija, u kojoj 90 posto položaja u nadleštvima čine srbijanci, vukla je brojne druge poteze uperene protiv interesa "prečanskih" krajeva; predlagano je npr. ukidanje fakulteta u Zagrebu. Ukazuju i na brojne slučajeve korupcije, afere, ustupke stranom kapitalu. Ukazuju na bijedu puka: u Hercegovini vlada glad.

Jedan od značajnih rezultata stvaranja SDK bilo je i suzbijanje ostataka autonomaške (antihrvatske) politike u Dalmaciji. Velika skupština Koalicije održana je na uskrs, 10. travnja 1928. u Splitu.

Pribićević je u skladu sa svojim beskompromisnim karakterom bio osobito žestok u napadima na režim koji je nekada stvarao; kako je godinama bio u vladi, odlično je poznavao svoje protivnike. Radić je u veljači 1928. odbio ponudu predsjednika vlade Velje Vukićevića (Radikalna stranka) da uđe u vladu, pod uvjetom da raskine koaliciju sa Pribićevićem.

Stvaranje SDK zaoštrilo se žestinu sukoba HSS i i SDS sa vladajućom Radikalnom strankom. Režimsko glasilo Samouprava odgovara na napade: "Jednakopravnost prečanskih krajeva sa Srbijom su parole prikrivenih i podmuklih separatista." Govori o "nazarenskoj strpljivosti srbijanskih političara" i prijeti da vođe prečana mog "dočekati sudbinu mačeta, koje je zaboravilo, da i strpljenju njegovoga gazde ima kraja." Pribičević uzvraća: "Današnje srbijanske stranke uzele su svu vlast u svoje ruke i gnjave prečanske krajeve na bezdušan način.Otjerali su sve Hrvate u opoziciju, a od prečanskih ljudi uzimaju samo one koji im kuluče. Borba, koju smo poveli, samo je blijeda slika one, koju ćemo produžiti ako se ovaj režim nastavi."

20. lipnja 1928. dolazi do atentata u Narodnoj skupštini Kraljevine SHS, u kojem Puniša Račić ubija trojicu zastupnika HSS-a, među njima i Stjepana Radića. Ogorčeni Pribićević postaje još oštriji u svojim napadima, te otvoreno iznosi da su "Hrvati u zajedničku državu donijeli svoju historijsku državnost", te konačno prihvaća ideju federativnog preuređenja države.

Narodna skupština u Beogradu sastala se 1. kolovoza 1928., ali poslanici SDK odbijaju sudjelovanje. Oni se istog dana sastaju u Zagrebu. Pribićević u svojem govoru kaže da srbijanski političari koriste Srbe izvan Srbije za svoje ciljeve, te da oni moraju biti solidarni s Hrvatima. Na tom zasjedanju prihvaćena je rezolucija, koju je potpisao i Radić u bolesničkoj postelji. Rezolucijom se traži "promjena sistema u državi" kako bi se ostvarila jednakost i ravnopravnost Hrvatske i svih prečanskih zemalja sa Srbijom. Osobito se ističe da se pojedine narodne individualnosti, prigodom stuapnja u novu državnu zajednicu sa Srbijom ,nisu odrekle svojih povijesno-državnih, odnosno narodno-političkih individualiteta. U rezoluciji se ne precizira kako bi se konkretno ta promjena sustava provela.

Proglašenje Šestojanuarske diktature 1929. Narodna skupština je raspuštena i rad stranaka zabranjen. Pribičević je u svibnju 1929. uhićen. Prvo je interniran u jedno selo u središnjoj Srbiji podno Durmitora (!?!), [[1931]. protjeran. Umro je u emigraciji 1936. Na čelu stranke zamijenio ga je Srđan Budisavljević.

HSS i SDS obnavljaju svoju djelatnost 1932. Početkom studenoga 1932. SDK objavljuje Zagrebačke punktacije, koje potpisuju i Ante Trumbić i Mile Budak. Maček u svojim memoarima kaže da se bojao da će se nakon odlaska Pribičevića, njenog osnivača i neprikosnovenog vođe, Srbi iz SDS vratiti na unitarističke pozicije koje je Pribičević zastupao do 1927., ali to se nije dogodilo. Ostali su vjerni saveznici sve do 1941.

Nakon ponovnog raspisa izbora, 1935., SDK nastupa zajedno sa Demokratskom strankom i još nekoliko stranaka, kao ujedinjena opozicija. Jednako je bilo i 1938. Nakon Sporazuma Cvetković-Maček i predstavnici SDS ulaze u vladu.

[uredi] Literatura

Neka literatura, koja je direktno korištena pri pisanju ovoga članka, i koja je preporučljiva za one koji se žele dublje upoznati s temom:

Horvat, Josip: Politička povijest Hrvatske, Drugi dio, Drugo izdanje, Zagreb: August Cesarec, 1990.
Maček, Vladko: Memoari, Zagreb: Dom i svijet, 2002. (Prvo izdanje u SAD 1957, prvi put u Hrvatskoj 1992. u izdanju HSS. Ovo je s istim predgovorom.)
Pribičević, Svetozar: Izabrani politički spisi, Zagreb: Golden Marketing i Narodne novine, 2000. Predgovor Hrvoje Matković: O životu, ideologiji i političkom djelovanju Svetozara Pribičevića, str. 7-71.

Nedovršeni članak Seljačko-demokratska koalicija koji govori o povijesti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.