Rudolf Bićanić

Izvor: Wikipedija

Rudolf Bićanić (Bjelovar, 5. lipnja 1905. - 9. srpnja 1968.), ekonomist, gospodarski povjesničar, sociolog sela i političar

Studirao u Parizu i Zagrebu gdje je doktorirao 1931. Profesorom na Pravnom fakultetu u Zagrebu postao je 1946. gdje predaje ekonomsku politiku, ekonomiku vanjske trgovine i gosp. povijest. Najpoznatije knjige su mu: Kako živi narod. Život u pasivnim krajevima, I. knjiga (1936.); Ekonomska podloga hrvatskog pitanja (1938.); zajedno sa Željkom Macanom i suradnicima Kako živi narod II. knjiga (1939.); Hrvatska ekonomika na prijelazu iz feudalizma u kapitalizam. I. Doba manufakture u Hrvatskoj i Slavoniji, 1750-1860. (1951.), Začeci kapitalizma u hrvatskoj ekonomici i politici (1952.), a postumno mu je objavljeno djelo Economic Policy in Socialist Yugoslavia (1973.).

Kao član HSS-a nastavlja rad na politici S. Radića u vrijeme diktature. Godine 1933. osuđen na tri godine zatvora koje je odslužio zajedno s Vladkom Mačekom u Srijemskoj Mitrovici. Nakon izlaska iz zatvora Bićanić je imenovan tajnikom Komisije za pomoć pasivnim krajevima. Kao član ravnateljstva Gospodarske sloge (od 1936. god.) osnovao Zavod za proučavanje seljačkog i narodnog gospodarstva, preteču Ekonomskog instituta u Zagrebu. Istodobno je uređivao Gospodarsku slogu i Politički pregled. Na čelu toga Zavoda je bio do 1940. kada postaje direktorom Direkcije za vanjsku trgovinu Jugoslavije na osnovu sporazuma Cvetković - Maček. Od 1941. do 1943. bio je prvi viceguverner Narodne banke Jugoslavije u izbjeglištvu u Londonu. U veljači 1945. zajedno s predsjednikom jugoslavenske izbjegličke vlade Ivanom Šubašićem vratio se u Jugoslaviju gdje je bio na čelu Uprave za vanjsku trgovinu koju napušta nakon što su komunisti preuzeli svu vlast 1946. godine. Godine 1945. napustio je politiku Mačekovog HSS-a i priklonio se HRSS-u.