Priboj
Izvor: Wikipedija
Sadržaj |
[uredi] Zemljopisni položaj
Općina Priboj se nalazi u jugozapadnoj Srbiji, u šumovitoj oblasti Starog Vlaha, u plodnoj dolini rijeke Lim. Priboj je smješten na tromeđi Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, a graniči se sa općinama: Čajetina, Nova Varoš, Prijepolje, Pljevlja, Čajniče i Rudo.
Priboj obuhvaća površinu od 552 km2.
Općina Priboj ima izrazito planinski karakter, a najniža nadmorska visina je 392 m, dok je najviša 1.500 m.
[uredi] Stanovništvo
Priboj je grad u srpskom dijelu Sandžaka. Općina Priboj je imala prije 1991. godine oko 35.000 stanovnika. Od toga su bili 62% pravoslavci , 33% muslimani i 5% ostalih vjera. Broj stanovnika po popisu 2002. godine je 19.600 u gradu, i 30.377 u općini. Srba je u općini Priboj po posljednjem popisu 22.523 (75 %), Bošnjaka 5.567 (18 %), Muslimana 1.427 (5 %), a ostalih 860 (2 %).
[uredi] Povijest
Ne zna se točno kako je i kada Priboj nastao, ali se smatra da su ga podigli srednjovjekovni srpski feudalci kao četverokutni zidani grad Jagat na padinama planine Bić šireći svoju vlast i državu prema Bosni.
Smatra se da Priboj postoji još mnogo prije 1418. godine kada se spominje prvi put u povijesti i kada ga je osvojio Isak-beg. Kasnije se spominje u Povelji kralja Friedricha III iz 1448. godine, zatim 1463. godine u jednom putopisu spominje se Priboj u nahiji Dobrun, a drugi put 1485. kao sjedište istoimene nahije. Potpunije podatke o Priboju, kao gradu, dali su Benedikt Kuripešič, slovenski putopisac koji je prolazio kroz Priboj 1530. godine, i Evlija Čelebija koji je boravio u Priboju 1662. godine.
Dan kada je Priboj prvi put spomenut kao utvrđenje na Biću u Povelji kralja Friedricha III iz 1448. godine (20. siječnja) uzet je kao dan općine Priboj.
Povoljan strateški položaj donosio je Priboju brz gospodarski razvoj, ali i velika rušenja i razaranja: rušen je u vrijeme turskih osvajanja, rušili su ga Austrijanci u 17. stoljeću, gorio je 1809. godine, a stradao je u vrijeme Balkanskih ratova, kao i u Prvom i Drugom svjetskom ratu.
[uredi] Vanske poveznice
Aleksandrovac | Aleksinac | Aranđelovac | Arilje | Babušnica | Bajina Bašta | Batočina | Bela Palanka | Blace | Bogatić | Bojnik | Boljevac | Bor | Bosilegrad | Brus | Bujanovac | Crna Trava | Ćićevac | Ćuprija | Čačak | Čajetina | Despotovac | Dimitrovgrad | Doljevac | Gadžin Han | Golubac | Gornji Milanovac | Ivanjica | Jagodina | Kladovo | Knić | Knjaževac | Koceljeva | Kosjerić | Kraljevo | Krupanj | Kruševac | Kuršumlija | Kučevo | Lajkovac | Lapovo | Lebane | Leskovac | Loznica | Lučani | Ljig | Ljubovija | Majdanpek | Mali Zvornik | Malo Crniće | Medveđa | Merošina | Mionica | Negotin | Nova Varoš | Novi Pazar | Osečina | Paraćin | Petrovac na Mlavi | Pećinci | Pirot | Požarevac | Požega | Preševo | Priboj | Prijepolje | Prokuplje | Ražanj | Rača | Raška | Rekovac | Sjenica | Smederevo | Smederevska Palanka | Sokobanja | Svilajnac | Svrljig | Surdulica | Topola | Trgovište | Trstenik | Tutin | Ub | Užice | Valjevo | Varvarin | Velika Plana | Veliko Gradište | Vladimirci | Vladičin Han | Vlasotince | Vranje | Vrnjačka Banja | Šabac | Zaječar | Žabari | Žagubica | Žitorađa
Srpski gradovi • Gradske općine Srbije • Općine u središnjoj Srbiji • Općine u Vojvodini • Općine na Kosovu i Metohiji