Orsk
Izvor: Wikipedija
Orsk (ruski: Орск) je grad u Orenburškoj oblasti u Rusiji, na jugu gorja Urala. Nalazi se na obalama rijeke Urala. Budući se ovaj rijeka smatra međom između Europe i Azije, za Orska se može reći da leži na dvama kontinentima. Udaljena je oko 1700 km jugoistočno od Moskve.
Orsk je druga najveća upravna jedinica u Orenburškoj oblasti.
Broj stanovnika:
- 1923.: 14.000
- 2004.: 249.044
Narodnosni sastav: Rusi 75%, Ukrajinci 5%, Tatari 5%, Kazaci, Baškiri, Bjelorusi (svi po manje od 5%).
Sadržaj |
[uredi] Povijest
Orsk je osnovan u procesu ruskog naseljavanja južneg uralskog područja. Prvo naselje je podigla ekspedicija predvođena poznatim ruskim zemljopiscem 18. stoljeća Ivanom Kirilovičem Kirilovim kao vojna utvrda na gori Preobraženskaji na lijevoj obali rijeke Jaika (današnja rijeka Ural) na dan 15. kolovoza 1735. godine. Izvorno je nazvan Orenburg. 1739. godine tvrđava je službeno preimenovana u Orsk. Do 1835. godine Orska tvrđava je dala rijeci Uralu značaj međe ruske države, pa je udomljavala je razmjensku postaju i rusku carinarnicu koja se bavila trgovcima iz Kazahstana i Azije. Ipak, Orsk je ostao važnom prolaznom postajom u pravcu središnje Azije. Od 1858. ima poštu, a od 1905. željezničku glavnu liniju od Moskve preko Orska prema Taškentu.
Od 22. lipnja 1847. do 11. svibnja 1848., tvrđava Orsk je bila dom izgnanog ukrajinskog pjesnika i slikara Tarasa Ševčenka. 1861. godine tvrđava je izgubila status vojne utvrde, i postala je naselje Orenburških Kozaka. 1865. godine Orsk je dobio status grada i postao je pokrajinsko središte u Orenburškom području.
Nagli rast započinje 1870-ih. Stanovništvo se uglavnom bavilo trgovinom stokom i žitom, obradom poljodjelskih proizvoda i raznim obrtima, što ga je učinilo važnom stočnom tržnicom i lokalnim središtem poslovnog svijeta. Brojne žene su bile uključene u tkanje poznatih orenburških šalova. DO 1913. godine broj stanovnika Orska je bio preko 21.000. Do 1917. bilo je 11 crkava i minareta i 16 obrazovnih ustanova različitih vrsta i razina. Za vrijeme ruskog građanskog rata, od 1918.-1919., Orsk je izdržao tromjesečnu blokadu i zatim je četiri puta mijenjao "gospodara" .
1930-ih je započela izgradnja velikih industrijskih poduzeća, koja se su sirovine vukle iz lokalnih tala bogatih mineralima.
Orsk je još više industrijaliziran od 1930., a pogotovu u drugom svjetskom ratu, kao posljedica evakuiranja iz područja koje je zauzeo Treći Reich. Nove gradske četvrti su izgrađene i Orske se razvio u veliki grad.
[uredi] Zanimljivosti
Jedan od najupadljivih stijena koje se vade u okolici Orska je ona koju se vadi na planini Polkovnik, jaspis. Orski jaspis je cijenjen zbog njegove raznolikosti prirodnih dizajna i boja. Sve boje, osim plave se može naći u ovom kamenu.
[uredi] Industrija
Orsk je važno industrijsko središte Orenburške oblasti. Glavne industrije su: metalurgija, strojogradnja, petrokemija, farmaceutska, prehrambena i lake industrije. Najvažnije tvrtke su Južuralnikel, Orsknefteorgsintez and Južuralmašzavod.
Okolica grada je bogata kromom, niklom i bakrom.
[uredi] Kultura
Dva su glavna instituta u Orsku: pedagoški i industrijski. Onamo je i velik broj raznih škola i fakulteta, Državno dramsko kazalište, Muzej lokalne povijesti, Laboratorij arheoloških sudija, Dječja umjetnička galerija, Dječje narodno kazalište "Plava ptica", općinska limena glazba.
Neki od zanimljivih znamenitosti industrijskog Orska su 40 arheoloških spomenika uključujući starinske naselbine, pojedinačna i masovna grobišta. Ona koja su bila iskapana postala su slavna u znanstvenom svijetu. Primjerice, grobišta u Kumaku, koja datiraju još u brončano doba, omogućavaju uvjerljivi dokaz hipotezi o istočnoeuropskim korijenima indoeuropskih naroda.
U grobištima, koja su datirana u rano željezno doba (VII – VI stoljeće prije Krista), koja su ostavila “savromatska” ili “sormatska” plemena, znastvenici su pronašli mnoge starinske predmete, uključujući glineno vozilo koje nosi ime perzijskog vladara Artakserksa I, od njih šest takvih pronađenih na svijetu.
[uredi] Poznati Orščani i Orščanke
- Vladimir Makanjin, matematičar i filmaš
