Kurban-bajram
Izvor: Wikipedija
Kurbam bajram (arap. عيد الأضحى Eid ul-Adha; turski: Kurban Bayramı) ili Hadži-bajram je Islamski praznik prinošenja žrtve, najznačajniji islamski blagdan. On dolazi dva mjeseca i deset dana nakon ramazana.
Za ovaj blagdan očevi i majke bogato daruju svoju djecu i najmlađu rodbinu, a žene pripremaju bogat objed za goste.
Muslimani Bajram dočekuju u svojim domovima, a u zoru odlaze u džamije na sabah-namaz, čekaju izlazak sunca i klanjaju bajram-namaz. Slijedi čestitanje. Zatim odlaze na groblja, te se potom vraćaju u svoje domove gdje su pripreme za žrtvu Kurbana po pravilima šerijata.
Prema vjerovanju, oko 2000 godine prije nove ere Bog je na zemlju poslao jednog svog roba na području Sumera, u gradu Uru, kada su se ljudi pokoravali svojim idolima i kipovima koji im nisu mogli niti pomoći , a niti su im mogli ikako odmoći. Poslao ga je s Istinom u jednoga Boga. Taj čovjek bio je Ibrahim ili Abraham. Njegov put nije bio lagan. Put istine posut je trnjem i teškoćama raznih vrsta , pa tako sve do svoje najviše starosti , kada je već gubio nadu , nije mogao dobiti sina sa svojom ženom Sarom. Tada su se odlučili na , u to vrijeme regularan običaj , kako mu Sara nije davala djete, da nađe ženu koja će mu dati djete. Bila je to Hagara li Hadžera i od nje rodio se je Ismail ili Išmae a.s. On će biti praotac arapskog naroda. Ali Ibrahima a.s je čekalo veliko iznenađenje. Dočekala su ga "trojica" i obavjestila da će Sara roditi dijete na što se ona nasmijala jer kako da ona tako stara rodi, na što su oni rekli da će ona roditi i da će to biti muško i da će ga nazvati Ishak a.s što na staro-hebrejskom znači smješak. Od njega će poteći židovi. Ibrahim a.s je tako sretno živio sve do trenutka kad mu je On zapovjedio da žrtvuje svojeg sina Ismaila a.s. Ibrahim ga je krenuo poslušati, ali kada je Bog vidio da je Ibrahim a.s spreman svog prvorođenca Ismaila a.s ubiti radi samo zapovijedi koju je On naredio, kao veliko iskušenje, zaustavio je egzekuciju i umjesto Ismaila a.s postavio je ovna kao žrtvu. Od toga dana, pa sve do sad muslimani ( oni koji su predani Božjoj volji) izvršavaju zapovjed žrtvovanja kurbana. To je najčešće ovca , po mogućnosti, ali to može biti i protuvrijednost u novcu kojom će se kupiti meso koim će se žrtvovati te ovce. Taj čin se obavlja za vrijeme hadždža , u posljednjem mjesecu po hidžretskom kalendaru zul-hidždže. Meso koje se zakolje razdijeli se po trećinama, tako da jedna trećina ide rodbini, jedna ide siromašnima i jedna trećina kome je najviše potrebno. Kurban kolje onaj koji ima materijalne mogućnosti za to, ako ne može to mu nije grijeh.
Klanje kurbana, (žrtvovanje) prisutno je kroz sve svjetske kulture i civilizacije. Sama simbolika kurban bajrama temelji se žrtvi i bogobojaznosti. Žrtvu koju je Ibrahim a.s (neka su mir i spas na njega) trebao prinijeti teško bi mogao učini bilo tko bez čvrste vjere . Za tu bogobojaznost koju je pokazao Bog je Abrahama a.s izdigao kao pravog Njegovog prijatelja, i obećao mu bogatu zemlju i veliko potomstvo i doista danas sve tri velike civilizacije, zapadna kao kršćanska, židovska i islamska imaju zajedničkog praoca Adema a.s, a od Ibrahima a.s koju spominjue i Stari Zavjet i Kur'an još bližeg srodnika. Sama svrha kurbana je ponovo proživjeti oslobođenje zarobljavanjem sebe Božjom riječju, Njegovom voljom i Zakonom To se najbolje vidi za vrijeme hadždža , kada se kurban bajram slavi, u vrijeme najčvršće ujedinjenosti ljudskih duša oko zajedničkog cilja, događaja koji predstavlja jedistvenu sliku jednakosti i bratstva na Zemlji, ali o toj temi ćemo ako Bog da pisati zasebno....
