Hanibal Lucić
Izvor: Wikipedija
Hanibal Lucić (Hvar, oko 1485. - Venecija, 14. prosinca 1553.), hrvatski renesansni pjesnik i dramatik.
[uredi] Životopis i stvaralaštvo
Podrijetlom hvarski vlastelin (imao je posjede na Hvaru i Visu). O njegovu obrazovanju nisu sačuvani nikakvi dokumenti. Bio je sudac i odvjetnik hvarske gradske općine. U vrijeme pučko-seljačke Ivanićeve pobune (1510--1514) sklonio se, najvjerojatnije, u Split i Trogir. Lucić nije mario za puk i gojio je uobičajene plemićke predrasude, te tako kaže da je puk “mnoštvo koje razuma nema”. Stoga je ironično da se oženio pučankom i sve svoje imanje ostavio izvanbračnome sinu Antunu (koji će postumno objaviti očeva djela).
Lucić je pisao na južnočakavskom narječju s primjesama štokavštine. Prepjevom Ovidijeve 16. heroide (kod Lucića: "Pariž Eleni", prije 1519), koju je "iz latinske odiće svukavši u našu harvacku priobukal", prvi put je hrvatska književnost dobila jedno Ovidijevo djelo na hrvatskom jeziku. Ovidije je možda najpoznatiji rimski pjesnik ljubavne poezije, i nije slučajno što ga Lučić prevodi: naš je Hvaranin i kao izvorni stvaralac bio eminentno pjesnik ljubavi. Divio se ljepoti žene, a proslavljena njegova pjesma "Jur nijedna na svit vila" postala je kultnom umjetninom koju je proslavio Hrvatski narodni preporod, poglavito Ljudevit Gaj i Stanko Vraz.
Lucićeva pjesnička zbirka "Skladanja izvarsnih pisam razlicih", izašla posmrtno u Mletcima (1556), sadrži dvadeset jednu ljubavnu pjesmu, jedan alegoričan sastav, dramu "Robinja", pjesmu "U pohvalu grada Dubrovnika", osam pjesničkih poslanica, dvije nadgrobnice (epitafa) i prijevod Ovidijeve heroide. Zbirka se odlikuje pjesničkim skladom.
Lucićeva drama "Robinja" (osim u ovoj zbirci tiskana još jednom, također u Mletcima, 1638) nije prva hrvatska svjetovna drama, ali je zato do nedavna bila prvo takvo djelo koje nam je bilo poznato. To je drama o scenskoj torturi robinje, njenom himenu i iskušavanju vjernosti, djelo koje se ističe dugim, lirski obojenim monolozima. Glavni su likovi dramskog teksta izmišljeni, ali ih je Lucić oblikovao kao potomke hrvatskih velikaških rodova (Derenčina i Majer-Podmanickih). Scene u Dubrovniku svjedoče, zajedno s poznatom Lucićevom pjesmom "U pohvalu grada Dubrovnika", o duhovnom i umjetničkom jedinstvu južnohrvatskoga prostora (Korčula, Hvar, Dubrovnik), kao i sve većem prestižu koji je među hrvatskom onodobnom inteligencijom imala slobodna Dubrovačka Republika.
[uredi] Djela (izdanja)
- Skladanje izvarsnih pisam razlicih počtovanoga gospodina Hanibala Lucia vlastelina hvarskoga (Venecija, 1556)
- Robinja gospodina Anibala Lucia hvarskoga vlastelina (Venecija, 1638)
- Hanibal Lucić, Skladanje izvarsnih pisan razlicih, Petar Hektorović, Ribanje i ribarsko prigovaranje i razlike stvari ine, prir. M. Franičević, Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 7, Zagreb, 1968.
[uredi] Vanjske poveznice
- Hanibal Lucić, životopis
- Hanibal Lucić: Pjesme
- Joanna Rapacka, članak "Lucić, Hanibal", Leksikon hrvatskih pisaca, ur. Dunja Fališevac, Krešimir Nemec, Darko Novaković, Zagreb: Školska knjiga, 2000.
- Dani hvarskog kazališta: Hanibal Lucić, ur. Nikola Batušić (et al.), Split: Književni krug, 1987.
