Backgammon

Izvor: Wikipedija

Backgammon je jedna od najstarijih igri na ploči. Za pobjedu ne samo da je važna strategija nego je i potrebno malo sreće.

Srednjovjekni prikaz igre sličnoj Backgammonu.

[uredi] Povijest

Najstarija Backgammon ploča pronađena je u „spaljenom gradu“, arheološkom mjestu u iranskom 'Sistan-u' i 'Baluhestan-u'. Ta ploča je preko 5.000 godina stara. Starija je od ploče pronađene sredinom 1920ih godina u Uru od strane engleskog arheologa Sir Leonard Woolley.

Daljnje ploče su pronađene u grobu Tutankhamona u Nil-Delti koje su nastale oko ca. 1.500 godina p.n.e.. Mnogo nacrta u grobnici su dokaz da je ta igra bila omiljena kod vođa kao i kod naroda.

Iz egipatske igre Senet stvorila se kasnije rimska igra Duodecim Scripta, koja je jako slična današnjem Backgammonu. Igralo se sa tri kocke i bilo tri naziva: Alea (pokušaji bacanja), Tabulae (ploča, stol) i Ludus duodecim scriptorum (igra od 12 linija). Kod Pompeja je pronađena velika dvodijelna zidna slika: na prvoj slici su prikazana da rimljana koja uz igru razgovaraju, a na drugoj slici je prikazan gazda prenočišta koji izbacuje ta dva igrača iz svoje kuće.

Rimska verzija te igre, nazvana Tabula, krenula je putem Europe. Prvo su tu igru igrali samo pripadnici visokog društva, ali se nakon nekog vremena i probilo do normalnog naroda. Crkva je probala desetlječima zabraniti igru na sreću, ali su svi pokušaji bili neuspješni.

Igrači 'Wurfzabel'-a (13. stolječe)

Iako se 'Igra-12-linija' u rimskom carstvu jako puno igrala, trajalo je do križnih putovanja da se probije u ostataku. U srednjem vijeku je bila poznata po raznim imenima koja su bila: „Nard“ (persijski), „Plakoto“, „Tric Trac“, „Puff“, „Tables“ itd...; sada se igralo sa dvije kocke. Također se igrala jedna verzija sa imenom Wurfzabel koja je izravni prethodnik današnjeg Backgammona.

Nigdje se u zapadnom svijetu nije igrala ta igra kao u Engleskoj. Igra je zarazila Englesku u tolikom smjeru da je tadašnji kralj izdao zakon da nitko tko nije barem vitez, ne smije igrati za novac.

Ime Backgammon je prvi put sapisano godine 1645. i znači da se kamen koji je izbačen iz igre može vratiti na ploču. Engleski pisac igara Edmond Hoyle stavio je pravila za igru na papir godine 1743.

Zadnja promjena u pravilima je bilo uvođenje kocke za dupliranje. U 20.im godinama 20.stolječa izmišljeno je dupliranje u jednom klubu u New Yorku što je s jedne strane povečalo napetosti u igri a s druge strane smanjilo faktor sreće.

Pravila modernog Backgammona stvorene su u Card and Backgammon Committee New Yorškog Racquet and Tennis Cluba 1931. godine.

Prvi veliki val u modernom Backgammonu je nastao kad je Princ Alexis Obolensky organizirao prvi međunarodni turnir Backgammona, godine 1964. na Bahamima. Taj turnier se od onda igrao svake godine: Svi tadašnji Backgammon velikani kao John Crawford, Oswald Jacoby, Walter Cooke i drugi zapisali su svoja imena u listu pobjednika. Iako je Backgammon u prošlim vremenima bila samo igra bogatih i slavnih, kroz doprinos poznatih osoba kao što su Christina Onassis, Hugh Hefner, Jimmy Connors, Gunther Sachs i natpisima u medijima igra je postala popularna i dostupna svakome. Nastaju prve teorije i analitične knjige o toj igri.